Novi film Vinka Brešana "Svećenikova djeca" u prvih tjedan dana u hrvatskim kinima pogledale su 52 tisuće gledatelja, pa bi na tronu najgledanijega hrvatskog filma novi Brešan mogao skinuti i svoj "Kako je počeo rat na mom otoku". Mnogi će zaključiti da tome sigurno nije odmogla žestoka bitka oko seksualnog odgoja u školama u koju se Brešanov i Matišićev mladi svećenik koji buši kondome radi povećanja nataliteta uklopio kao "prstom u oko". A što na sve to kaže redatelj?
- Filmovi se ne rade zbog brojki. One nisu nebitne, da se ne bismo lagali. Većina hrvatskih filmova financirana je javnim novcem, novcem poreznih obveznika i nije nebitno je li hrvatska javnost zainteresirana za film ili ne. Prirodno je da brojke vesele, no to nije isključivo cilj radi kojeg smo svi mi skupa krenuli u tu avanturu zvanu "Svećenikova djeca".
Naravno, željeli smo da se publika u kinu nasmije i zabavi, ali najvažnija naša želja bila je da ljudima nakon projekcije film još neko vrijeme ostane u mislima. I da još neko vrijeme žive s tim filmom, a koliko, to ovisi o tome koliko je film jak. Tu onda ne pomažu nikakve brojke.
- Koliko su vam pomogla aktualna prepucavanja oko seksualnog odgoja u školama?
- Volim sebe smatrati povjesničarom amaterom i znam da si ne smijem postavljati pitanja "što bi bilo kad bi bilo?". To ne znamo ni vi ni ja, nitko to ne zna. Vjerujem da bi film funkcionirao bez sveg tog prepucavanja, ali tko sam ja da sudim?
- No, već to što ste izabrali ovu temu, s Crkvom kao središnjim predmetom ironiziranja, znači da ste je smatrali aktualnom. Matišićev dramski predložak napisan je prije 15-ak godina...
- Sad ste dotaknuli suštinu unutrašnjeg poriva ljudi koji žele biti kreativni, a koji moraju imati u sebi ugrađene svojevrsne društvene senzore. Senzore kojima osjete trenutak, osjete koji je to problem koji žulja, koja je to tema koja i njih i ljude oko njih zanima. Snaga nekog djela nije samo u talentu ljudi koji ga rade, snaga tog djela je i u trenutku.
To je činjenica, a koliko se sad u ovom slučaju stvari poklopilo, to je drugo pitanje. No, ne vjerujem u slučajnosti. Ovaj tekst je nastao prije 16 godina, ali tek prije tri godine sam osjetio jak poriv da se njime pozabavim i da ga s Matišićem pretvorim u film.
- Već ste odustajanje HTV-a od sufinanciranja ovog filma povezivali s dodvoravanjem Crkvi. Očekujete li sada, kad je film izašao, više žešćih reakcija iz crkvenih krugova?
- Adalbert Rebić je javno prozvao film urotom pedera, lezbi i komunjara, komunističkim pamfletom i kazao da je to "teror devijantnih seksualnih manjina nad seksualnom većinom"...
- Što vas sigurno veseli...
- Ne mogu reći da me veseli ili ne veseli, nego mi je čudno. Kakve veze ima moj film sa seksualnim devijantnim manjinama? Imam dojam da on taj film nije gledao, nego ga je isprovocirao naslov, što li.
S druge strane, to bi bio komunistički pamflet jedino da su Marx i Engels izmislili kondome. (V. SIMIČEVIĆ/NL)
CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U PRILOGU ZOOM U TISKANOM IZDANJU