Breda Bizjak, pulska arhitektica koja trenutno živi i radi na relaciji Pula-Ljubljana i njen studio BB arhitekti s tri projekta za uređenje rijeke Ljubljanice u Ljubljani nominirani su za najprestižniju arhitektonsku europsku nagradu Mies van der Rohe 2015. Projekti su nastali u sklopu višegodišnjeg projekta općine Ljubljana koji uključuje cjelovito uređenje obala rijeke Ljubljanice, a u kojem je sudjelovalo više arhitektonskih biroa. Riječ je o paviljonu na obali Petkovšek, sagrađenom 2007. godine i preseljenom na obalu Šuštar ove godine, te pristaništu za turističke brodove na Poljanskom nasipu, sagrađenom 2010. godine. Spomenuti projekti već su nagrađeni Europskom nagradom za javni gradski prostor 2012. godine, a skoro istovremeno, Breda Bizjak i suradnici izabrani su i kao kandidati za međunarodnu arhitektonsku nagradu Piranesi za projekt vrtića "Mavrica" u Brežicama.
Prostorna intervencija na obali rijeke
Paviljon je prvi put postavljen na riječnoj obali Petkovšek 2007. godine, kao prva prostorna intervencija na riječnim obalama Ljubljanice nakon desetljeća njenog zanemarivanja. Cilj projekta bio je aktivirati ambijente uz rijeku koja je bila fizički i funkcionalno odvojena od gradskog partera te istražiti odaziv posjetitelja na konkretnom primjeru. Paviljon je bio namijenjen periodičkim kulturnim događajima i svim posjetiteljima koji žele provesti slobodno vrijeme uz rijeku.
Pristanište za brodove na Poljanskom nasipu sagrađeno je 2010. uz Žitni most autora Borisa Podrecce. Sastavljeno je od stepeništa s klupama i pontonima. Stepenište čine tri montažna segmenta od bijelog umjetnog kamena izlivenog u kalupu i montiranog na licu mjesta, a ponton je napravljen od nehrđajućeg čelika obloženog drvetom.
Kvaliteta urbanističke ideje
Vrtić "Mavrica" osvojio je prvu nagradu arhitektonskog natječaja kojeg je raspisalo gradsko poglavarstvo Brežica u suradnji sa Komorom za arhitekturu i prostor Slovenije još 2011. godine. Nova zgrada dječjeg vrtića podređena je zelenom eksterijeru, a vještim projektiranjem postignuto je da oblikovno nastavlja prostorni prsten koji okružuje čitavo igralište. Kvaliteta urbanističke ideje vidljiva je u organskoj povezanosti prostorne petlje s oblikom građevinske parcele. Njen potez se od udaljenog igrališta na sjeveru diže preko zelene padine do razine prvog kata, postupno okružujući središnji atrij preko uzlaznih krovova na istočnom, južnom i zapadnom kraku te završava u obliku polutransparentne pergole koja natkriva igralište na krovu zgrade vrtića. Njegova je površina 4.300 metara četvornih te je najveći u Sloveniji. (M. Ra.)