Supetarski načelnik volonter Mario Bratulić, ujedno i dugogodišnji zaposlenik tvrtke Puris, trenutno na radnom mjestu operativnog direktora za peradarstvo, za Glas Istre otvoreno progovara o problemima koji su doveli do stečaja poznate pazinske mesne industrije Puris.
Ima li Općina Sveti Petar u Šumi mogućnost utjecati na poslovanje Purisa, odnosno da spriječi gašenje proizvodnje?
Ima utjecaj kao i ostale općine ili gradovi na poslovanje bilo koje privatne tvrtke. Mali ili nikakav. Kada znamo kojom se strateškom djelatnosti Puris bavi, svakako bi županija i država trebale pokazati veći interes no što su do sada pokazivale. Općina je imala razumijevanja za Purisove razvojne planove kroz izmjene i nadopune prostornog plana, kroz komunalne olakšice, suglasnosti ili slično.
Prije nekoliko dana inicirao sam sastanak i osnivanje kriznog stožera načelnika, gradonačelnika i predsjednika vijeća općina Sveti Petar, Tinjan i Grada Pazina kako bi se zajednički pokušalo utjecati na banku i sadašnjeg vlasnika s ciljem da se maksimalno zaštite interesi radnika te da se osigura nastavak poslovanja Purisa.
Mora se spriječiti likvidacija tvrtke i rasprodaja imovine. Gavrilović je ulaskom u Puris, za jednu kunu, naslijedio značajne zalihe mesa i sirovina, pune farme i maksimalnu proizvodnju, matično jato, prodajnu infrastrukturu, stručnjake i značajno manji gubitak no što je iskazan lani. Grupa Gavrilović sa sebe nikada neće moći skinuti teret odgovornosti što je dovela Puris do stečaja.
Prije desetak godina bilo je oko 700 zaposlenika, a danas oko 300 s tendencijom daljnjeg otpuštanja. Osjećate li kao načelnik i zaposlenik Purisa odgovornost?
Odluke u Purisu donosio je samo predsjednik Uprave uz potporu vlasnika i Nadzornog odbora Gavrilovića, a prije Hypo banke. Moja odgovornost nije ni veća ni manja od odgovornosti ostalog rukovodnog stručnog osoblja u tvrtki.
U Purisu sam obavljao stručne, operativne i izvršne poslove u prodaji i mesnoj industriji prije dolaska Gavrilovića. Zatim su provedeni brojni preustroji, a naši rukovodeći i stručni kadrovi nisu sudjelovali u donošenju bitnih odluka, što se lako može i provjeriti. Sve funkcije bile su centralizirane, a od početka se stekao dojam da povjerenja u naše stručnjake nije bilo iako se neki od nas mogu ubrojiti u najbolje u državi. Sve bitne i strateške odluke donosile su se u Petrinji.
Smatrate li da su napravljene pogreške u privatizaciji tvrtke, a posebice nakon što su je preuzeli kanadsko-austrijski poduzetnik Walter Wolf te potom Hypo Alpe-Adria banka, nakon čega su se počeli redati gubici?
Hypo banka snosi neizmjerno veliku odgovornost kao nekadašnji vlasnik, a danas kao hipotekarni vlasnik. Na primjeru Purisa pokazalo se da banke nisu dobri vlasnici i ne doprinose razvoju tvrtki. Netko će morati odgovoriti na pitanje koja je stvarna uloga banke u privatizaciji Purisa i ostalih poslova banke na području naše županije. Hypo banka nije smjela dozvoliti da se Puris dovede u sadašnju situaciju, a sada ima priliku pomoći. Banka mora pokazati više fleksibilnosti i pomoći Purisu da po povoljnim uvjetima pronađe "pravoga vlasnika-gospodara" koji će pokrenuti novu proizvodnju i time spriječiti likvidaciju tvrtke koja ima perspektivu. (Razgovarao Angelo DAGOSTIN)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU