Je li homoseksualnost teška izopačenost ili seksualna orijentacija, za Katoličku crkvu nikad nije i nikad neće biti dvojba. Pogledi na istospolnu ljubav hrvatskih crkvenih pastira, doduše, razlikuju se, ali u suštini mogu se svesti pod zajednički nazivnik - pravi katolik treba se držati stava da je homoseksualna sklonost zlo.
Uvjeravajući puk u ispravnost svoje dogme da je svaki pederizam neprihvatljiv i bolestan, Crkva voli podsjećati na slikovitu dosjetku sidnejskog nadbiskupa Georgea Pella koji je jednom rekao: "God made Adam and Eve, not Adam and Steve".
Dakle, u svojem promišljanju homoseksualnosti crkveni velikodostojnici i u 21. stoljeću ostaju u koraku s drevnim naukom da je ona "nenaravna, nezdrava i neuredna sklonost, a ne zadano, determinirano stanje".
Stoga, Katolička crkva neće propustiti priliku osvježiti sjećanje vjernicima na ono što piše u dokumentu Persona humana: "Prema objektivnom moralnom redu, čini u homoseksualnim odnosima lišeni su svoga bitnog i nenadomjestivog cilja; Sveto pismo osuđuje ih kao tešku izopačenost i čak ih prikazuje kao kobnu posljedicu napuštanja Boga".
K tome, pozivanje na Bibliju je neizbježno, jer u njoj piše i ovo: "Ne lijegaj s muškarcem kako se lijega sa ženom. To bi bila grehota. Ako bi muškarac legao s muškarcem kao što se lijega sa ženom, obojica bi počinili odvratno djelo. Neka se smaknu, i krv njihova neka padne na njih".
S obzirom na to da nije uputno sumnjati u ono što piše u svetim knjigama i dokumentima, 86 posto katolika u Hrvatskoj može se bez grižnje savjesti prepustiti nauku autoritativnih teologa i biskupa koji polnoćke pretvaraju u obračun s krivovjernicima, koje utjelovljuje ministar Željko Jovanović i "njegov" zdravstveni odgoj. Nije čudo kada ekstremnije raspoloženi vjernici ovakav crkveni katekizam o homoseksualnosti protumače kao znak za sveopću pobunu i ratoborni poziv "ubij, ubij pedera".
Oni protiv kojih dižu svoju pobunu, pederi i lezbe, s pravom se tada osjećaju ugroženom i diskriminiranom manjinom društva.
- Skupovi poput "Ljubi bližnjeg svog pred zagrebačkom katedralom", nažalost, govore nam da je hrvatsko društvo još uvijek homofobno.
Štoviše, zagrebački skup je pokazao da je homofobija u punom zamahu. Većina "običnih" građana ove zemlje zapravo ni ne zna s kakvom se homofobijom susreću LGBT osobe, pa naši skupovi na kojima želimo prenijeti neke svoje poruke, bilo da se radi o prosvjedu pred katedralom ili o nekom prideu, zorno dočaravaju da već samo naše postojanje može kod nekih izazvati oštru i agresivnu reakciju.
Poziv na fizički obračun možemo čuti na svim našim javnim okupljanjima, a diskriminacija je ono s čime se susrećemo u svakodnevnom životu, govori nam Matea Popov iz Koordinacijskog odbora Zagreb Pridea.
- Nemamo, doduše, empirijskih podataka na osnovi kojih bismo mogli ustvrditi da postoji uzročno-posljedična veza, ali je neosporna činjenica da se nakon svakog ovakvog istupa Crkve i teologa suočavamo s ozbiljnim prijetnjama i govorom mržnje.
Podsjećam da je vrlo slično bilo i 2011. uoči održavanja Split Pridea, kad je Crkva također odigrala sramotnu ulogu huškača. Povijest se ponavlja. Crkva, doduše, ne poziva na nasilje, nadam se da joj nasilje nije ni cilj, ali dio publike kojoj se obraća i na koju utječe je nasilan.
Ponižavajuće poruke biskupa i teologa ne samo da dodatno ugrožavaju sigurnost LGBT zajednice, nego i raspiruju netoleranciju i netrpeljivosti u zemlji, kaže Popov. (S. BRAJČIĆ)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U PRILOGU ZOOM U TISKANOM IZDANJU