Božo Dimnik: Imam dozvole za mol

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Pocasni konzul Hrvatske u Sloveniji, predsjednik Društva slovensko-hrvatskog prijateljstva i slovenski poduzetnik iz Ljubljane dr. Božo Dimnik jedan je od dvojice vlasnika kuce u Svetom Ivanu kraj Umaga koji ima gradevnu dozvolu i suglasnost Lucke kapetanije Pula za gradnju molica. Tu nam je dokumentaciju, izdanu prije 43 godine (!), jucer dao na uvid, nakon što smo ga nedavno prozvali za bespravnu gradnju.

Naime, objavili smo pricu o divljoj gradnji duž cijele obale u Svetom Ivanu, odnosno o raznim molicima, stepenicama, terasama, suncalištima i ostalim kamenim objektima koje su Slovenci napravili ispred svojih vikendica, te podsjetili da je prije osam godina srušen Dimnikov mol.



No, ispostavilo se da nije uklonjen njegov, vec onaj u blizini. Krivo smo interpretirali situaciju, premda je Glas Istre, koji za razliku od ostalih medija onomad nije imenom i prezimenom spomenuo tko je bespravni graditelj, 2003. od nadležnih institucija dobio upravo takvu netocnu informaciju - nelegalan je objekt u vlasništvu Dimnika.

- Jako me pogodio natpis u Glasu Istre jer sam upravo ja prije desetak godina upozoravao na taj bespravni objekt do moje kuce, koji je naknadno srušen. Nema privatnog mola na cijelom Jadranu koji ima sve papire poput ovog mog.

Najprije sam napravio projekt, zatim dobio pisanu suglasnost Lucke kapetanije i pulske Vojne mornarice, a onda mi je ondašnji Odsjek za privredu i komunalne poslove Skupštine opcine Umag 27. kolovoza 1968. izdao gradevinsku dozvolu za gradnju pristaništa, lucice i istezališta za camce ispred kuce, odnosno parcele k.c. br. 62/16-20 k. o. Lovrecica.



Znam da su mnogi moji susjedi gradili nelegalno, ne samo po pomorskom dobru, vec i kuce, ali ja to nikad nisam želio. Ovaj mi je mol, koji je sada opce dobro koje svi koriste, a ja najmanje, donio samo nevolje, veli on.

Njegov mol, nastavio je, izgraden je prema svim propisima i najviše ga koriste obitelji s malom djecom zbog uredenog prilaza moru buduci da su na ostatku plaže stijene. Medu radnicima koji su ga prije 50-ak godina gradili bio je i pokojni Sulejman Nadarevic, poznat dugo godina u Umagu kao gradevinski tajkun Suljo.

Jednog je dana prije desetak godina dr. Dimnik došao na gradilište i vidio da Suljo gradi susjedni, malo veci molo i pitao ga ima li za to dozvolu, na što je ovaj rekao da nema. Suljo je uvijek mislio da ga je dr. Dimnik prijavio, što, kaže, nije bilo istina. Kasnije je stigao inspekcijski nalog za uklanjanje - Nadarevic ga nije želio sam srušiti, vec su to ucinili strojevi i ponton po nalogu Ministarstva zaštite okoliša.

Osim Dimnikovog, još je jedan mol u njegovom susjedstvu legalan, onaj Stojana Kršmanca iz Ljubljane, ciju smo gradevnu dozvolu, izdanu 1969., od njega takoder dobili na uvid.

- Hrvatska bi trebala legalizirati sve molove na plaži ako su napravljeni kako treba, ako su uredeni tako da olakšavaju ulaz u more, ako ne zadiru u interese drugih, odnosno omogucavaju slobodan pristup pomorskom dobru. Nadležni hrvatski organi trebali bi voditi brigu o tome da svi gradani imaju pristup pomorskom dobru i kazniti one koji to onemogucuju. No, netko o tome mora voditi racuna i kontrolirati. Tolika hajka oko bespravne gradnje po meni nije potrebna. (Tanja KOCIJANCIC, snimio M. MIJOŠEK)

PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD SRIJEDE.


Podijeli: Facebook Twiter