Do zanimljive priče došli smo nakon posjeta Boškariji, naselju simpatičnog imena koje je u bliskoj vezi s Čepljanima nadomak Juricana, uz prometnicu od Buja prema moru i Umagu. Nerijetkima poznata obitelj Vižintin po mnogočemu se razlikuje od drugih, iako po njima tu nema ničeg neobičnog.
Recimo, uz obitelj Golčić iz Šverki, jedina je na Umaštini koja ima boškarine i ino domaće blago. Na svojem malom imanju supružnici Marija i Marino Vižintin te brat mu Silvano nadasve skladno žive sa stvorenjima koja su sastavnica njihove svakodnevice.
Iako smo se domaćinu najavili, učinili su to i kućni ljubimci na prepoznatljiv način pasa čuvara, tako da nas je Marino čekao pred portunom. Uz dobrodošlicu gospođa Marija donosi mirisnu kavicu s domaćim mliječnim dodatkom. Psići su nas pažljivo pratili pogledima pa nam se pridružili u razgledavanju onog zbog čega smo stigli u Boškariju. Gotovo da su osjećali potrebu biti nam vodičima jednako kao i braća Marino i Silvano.
U drugom dijelu okućnice prvi nas dočekuje dobroćudni tornjak, pazitelj svega životinjskog bogatstva Vižintinovih. Dok boškarini i krave nisu znakovitije reagirali, uznemirili smo plaha stvorenja koja su jedan od razloga našeg posjeta.
- Kosio sam travu na jednoj od parcela koje imamo nedaleko od kuće. Kako to nerijetko biva, kosilica je pokupila nešto osjetnije od trave. Spustio sam se sa stroja i imao što vidjeti - lane koje je ležalo zamotano u pokošenu travu. Sve je ukazivalo na to da je nedavno stiglo na svijet, kazuje nam Marino.
- Prvo što mi je sinulo - samo da ga nisam teže ozlijedio. Na sreću, noga mu je bila lakše ozlijeđena. Požurio sam doma, a onda i k veterinaru. Za drugo se pobrinula supruga koja ga je hranila domaćim mlijekom. Brzo se oporavilo pa smo dobili još jednog ljubimca. Odrastalo je s boškarinima, kravama, kokicama, psićima, a onda jednog dana više ga, odnosno je, jer se radi o srni, nije bilo.
Zovu prirode nije odoljela i nestala je pod neobjašnjivim okolnostima. Imali smo zanimljivu i neuspjelu potragu za njom. Srnjak bi se pojavljivao pred nama i "vodio" nas podalje od legla gdje je naša donedavna članica obitelji čekala mlade. To smo skužili kasnije, a onda se jednog dana neočekivano pojavila pred vratima. Pustili smo je unutra, ostala je kraće vrijeme te iznova pošla u prirodu, da bi nas zatim razveselila. Ubrzo se vratila s dvije prinove i evo ih tu, priča nam domaćin. (piše i snimio M. GAVRAN)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU