Samostalna izložba Borjana Radolovića "Još jedan uvod u Enciklopediju imaginarnih životinja" gostovala je u pulskom Klubu Srba Istarske županije, a prikazala je novi presjek radova autora koji uspješno i gotovo prirodno spaja crteže i makrofotografiju. Glavna tema izložbe bile su životinje koje postoje samo u autorovoj mašti i koje izgledaju kao da su izašle iz nekog SF filma ili TV serije.
Da je upravo o tome riječ priznaje i sam Radolović koji u letku izložbe napominje da su izloženi radovi "nastali kao odgovor na frustraciju zbog nemogućnosti putovanja svemirom u potrazi za novim oblicima života na brodu Enterprise te ih se može (ali i ne mora) shvatiti kao SF sanjarstvo." Radolovićeva snoviđenja nude nam začuđujuće prostore, maglovite krajeve, tamnu prašinu, primordijalnu sluz, vodu, zrak i atmosfere koje je gotovo nemoguće definirati, a u svakoj izloženoj slici centralni lik je životinja koja ne postoji ili, možda, još uvijek nije otkrivena.
Autor kaže da se radi o "studijama organskih oblika, kako na nebu tako i na zemlji i dalje, u međuzvjezdanom prostoru." Radolovićeve studije o bićima koja ne postoje podsjećaju na srednjovjekovne bestijarije koji su na minuciozan način (i slikom i tekstom) pokušavali opisati čudovišta koja žive u dalekim, nepoznatim ili još uvijek neotkrivenim krajevima. Umjesto grifona i mantikora, Radolović kreće "ex novo" te vlastitu maštu i crtačke poteze organski oblikuje. Kombinacijom različitih crtačkih, grafičkih i fotografskih tehnika autor uspijeva stvarati oblike koji zaista izgledaju mogući i živi.
No ove studije imaju i jednu još veću ambiciju koja uspijeva zamrsiti i ovaj već izvedbeno kompleksan projekt. Naime, Radolović napominje da se radove može protumačiti i kao pokušaj utemeljenja evolucijskog slikarstva jer svaka je naredna slika imaginarne životinje nastala slučajnom mutacijom one prethodne. Na ovaj način Radolović uspijeva u jednom postupku spojiti kreacionizam i evolucionizam - oksimoron koji je moguć jedino u umjetnosti. Autor je u ovom slučaju i stvoritelj i pokretač razvoja, a to što ta zamišljena bića zapravo i nisu stvarna u konačnici i nije bitno. Borjan Radolović je svoja čudesa stvorio, a na nama je da ih sada smjestimo u neke naše intimne i čudne kutke imaginacije. (Boris VINCEK; snimio Manuel ANGELINI)