Veliki slovenski pisac Boris Pahor, dobitnik francuske Legije časti, Prešernove nagrade, više puta nominiran za Nobelovu nagradu, sinoć je predstavio hrvatski prijevod svoje knjige o užasima Drugog svjetskog rata "Nekropola" (Fraktura), a jutros je bio gost Voje Šiljka na Doručku s autorom. Pahor je sa Šiljkom govorio o svom bogatom životnom iskustvu - od rane mladosti sve do današnjih dana.
- Roditelji nisu znali što sa mnom. Moja majka, gorljiva katolkinja, odlučila je da odem u sjemenište u Kopar. Tamo su dolazili slovenski i hrvatski đaci. Nisam zapravo htio postati svećenik, ali roditelji su kazali da trebam dobiti nekakav kulturni input. U tom sam ambijentu otkrio da se može na jako miran i nevidljiv način pobuniti protiv opresije i da je ilegalni otpor moguć i u tako zatvorenoj sredini. Matura sjemeništa za državu Italiju nije značila ulazak na sveučilišni studij - zato sam i prešao na teologiju, no tamo sam shvatio da zaista nisam za svećenika. I koja je alternativa? Ideš u vojsku. Tako sam morao u Libiju, kazao je Pahor.
Potom je ispričao da je služio talijansku vojsku i da mu je u Libiji bio glavni problem kako da dođe do mature. Italija je u Bengaziju formirala gimnaziju pa je Pahor tamo maturirao 1940. godine. Poslije pada i kapitulacije pridružio se partizanima. Šiljka je zanimalo zašto je Pahor odabrao pseudonim Joško Ambrožič.
- Preuzeo sam ga od majke. Nisam u to vrijeme bio dovoljno hrabar da te svoje male tekstove potpisujem svojim pravim imenom, a to je vrijeme prvog i drugog tršćanskog procesa.
Pahor je govorio i o onome što bi trebale biti temeljne vrijednosti društva.
- Bitna je nacionalna svijest, ali moramo je razlikovati od nacionalizma koji treba isključiti. Što je sloboda? Trebam slobodu da bih bio to što jesam. Pogledajmo Katalonce, oni su manjina, ima ih 10 milijuna i ne žele naređivati Španjolcima - oni žele biti ono što jesu. Kad kažemo fašizam, onda pomislimo na Rim, kada kažemo nacizam, tu je Berlin, kada kažemo diktatura komunizma, tu je Moskva, a kad kažemo diktatura kapitala - pa to je cijeli svijet. To je ta naša globalizacija, društvo koje nema poštovanja prema ničemu, a sloboda koja je zapravo uperena protiv humanizma, to je ono što moramo promijeniti. To narod sam mora promijeniti. Europa je puno više od puke trgovine i zajedničke valute, zaključio je Pahor.
Pahorov roman "Nekropola", po riječima urednika Seida Serdarevića, može stati uz bok djelima Imre Kertesza i Prima Levija pa je gotovo nevjerojatno da je ovo njegovo prvo hrvatsko izdanje uzmemo li u obzir da je objavljen 1967.
- "Nekropola" je jedno od najsnažnijih svjedočanstava preživljavanja u logorima. Teško je shvatiti kako su sva ta bol i užas moguća. Svjedočanstva onih koji su te užase preživjeli su neizmjerno dragocjena, pogotovo kada svoju priču pričaju uživo, kazao je Serdarević na sinoćnjem predstavljanju knjige u Crvenom salonu. Dodao je da su takva svjedočanstva, sada kada je novi fašizam u vidu neoliberalizma pred vratima, iznimno važna. (Boris VINCEK; snimio Andreas KANCELAR)