Borbe gladijatora u prepunoj pulskoj Areni

(M. ANGELINI)
(M. ANGELINI)

Prepuna Arena u kojoj su bili Puljani svih generacija, ali u kojoj su ipak prevladavali turisti – također svih dobi, dugotrajnim je aplauzom pozdravila drugi od ukupno deset ljetnih događanja nazvanih „Spectacvla Antiqva“, projekta nastalog u suradnji Turističke zajednice grada Pule, Arheološkog muzeja Istre te Javne ustanove Pula sport. Ideja predstavljanja turistima, kao i domaćima autentične gladijatorske borbe, ali na didaktički način, da se upozna povijest Pule, odnosno njezino antičko razdoblje, naišla je na pozitivan odjek.

„Ovdje je sigurno došlo pola svijeta“, komentirala je oduševljeno jedna šestogodišnjakinja, koja je bila impresionirana gladijatorima i borbama i koja je željela sjesti što bliže poprištu radnje. U režiji pulske glumice s osječkom adresom Petre Blašković, predstava, a u biti nije riječ o klasičnoj predstavi premda je to tematski koncipirana cjelina, donosi naratora koji objašnjava kako su se gradile arene, zatim dolaze zabavljači s vatrom, naposljetku i gladijatori i njihove borbe. Recimo i da gladijatori ne dolaze iz Mađarske, kao što je to bio slučaj tijekom nedavnih događanja u Areni, već su se i domaći glumci specijalizirali za te borbe kroz gladijatorsku školu.

Kulturološko i geografsko porijeklo gladijatorskih borbi nije u potpunosti jasno. Tri su najvažnija izvora regrutiranja gladijatora: robovi, osuđeni kriminalci i dobrovoljci. Po okončanju borbe, organizator borbi (editor) bi položajem ruke označio odluku koja je značila milost ili smrt za gladijatora. Iako je gesta okretanja palca prema gore ili dolje danas u velikoj mjeri općeprihvaćena, saznajemo da ne postoje nedvojbeni argumenti koji bi joj išli u prilog.

Kada govorimo o tim borbama, neminovno je spomenuti i amfiteatre. Oni najstariji građeni su od drva i datiraju u 2. st. pr. Krista. Prvi poznati amfiteatri građeni od kamena potječu iz Pompeja i Capue u Campaniji i sagrađeni su u prvoj polovici 1. st. pr. Krista. Plašt pulskog amfiteatra građen je sredinom 1. st., a njegovo konačno dovršenje pripisuje se Titu Flaviju Vespazijanu. Kao što veli poznata poslovica da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena, osoba kojoj se pripisuju zasluge za gradnju pulskog amfiteatra je Antonija Cenida. Vespazijan je prije negoli je postao carem imao ljubavnu romansu s Cenidom. Prema predaji Vespazijan je dovršio gradnju pulskog amfiteatra i podigao veliki teatar upravo zahvaljujući Cenidinom utjecaju. (Vanesa BEGIĆ; snimio Manuel ANGELINI)


Podijeli: Facebook Twiter