Simon Green, poznatiji kao Bonobo, britanski je glazbenik i producent koji će sutra nastupati na otvorenju Dimensions festivala u Areni. Nakon albuma prvijenca "Animal Magic" iz 2001. godine, Bonobo potpisuje ugovor za legendarnu londonsku diskografsku kuću Ninja Tune (među čijim autorima su i Amon Tobin, The Cinematic Orchestra, Coldcut i Roots Manuva) i objavljuje downtempo albume "Dial 'M' For Monkey" (2003.), "Days to Come" (2006.) i "Black Sands" (2010.), koji su mu donijeli salvu pozitivnih kritika.
Novim albumom, "The North Borders" pomaknuo je granice svoje glazbe umetnuvši više elektronskih elemenata, no zadržavši prepoznatljiv melodičan i emotivan stil. Bonobo je u nedjelju imao DJ set u sklopu Outlooka, no za otvorenje Dimensions festivala u Areni dovodi cijeli bend kojem će se priključiti i gudačka sekcija.
- Na Outlooku je bilo izvanredno i ljudi su odlično reagirali, no u Arenu dovodimo nešto sasvim drugačije. Bit će tu cijeli band – šest ljudi koji dolaze izravno iz Londona, a priključit će im se i sekcija gudača, ali i trubača - svi oni koji rade s nama na velikim koncertima. No to nije sve, na koncertu ćemo imati i kompletnu videopodršku kojom oblikujemo nastupe pa možete očekivati i projekcije te posebnu rasvjetu.
Bit će to jedan od najvećih koncerata od onih koje smo imali u zadnje vrijeme - barem po onome što će se događati na sceni. Tako velike programe izvodili smo u Londonu, Berlinu i Parizu i mislim da lokacija kao što je Arena zahtijeva od nas da napravimo nešto veliko. Za vokale pobrinut će se Szjerdene koja gostuje na tri pjesme sa zadnjeg albuma, no možda će joj se pridružiti i poznati gosti – to je još u fazi organizacije. Dolazimo s velikim programom, pripremamo ga još od travnja i mislim da će publika uživati.
- U procesu pisanja tekstova za pjesme koliko se oslanjate na gostujuće umjetnike, a koliko pišete sami?
- Sve ovisi, ponekad se prepustim struji jer u početku ne znam kako bi se pjesma u danom trenutku trebala razviti, niti u kojem bi stilu netko trebao pjevati. Što se samih tekstova tiče, mislim da je najbolje vokalistima dopustiti da rade svoje stvari koje su u njihovom rangu.
- Iako su vam albumi stilski sve različitiji, vaš potpis ostaje jasan i prepoznatljiv - kako onaj melodičan tako i onaj emotivan. Rijetkost je u tom žanru čuti glazbu koja ima vaš raspon emocija – je li to nešto na čemu namjerno radite ili vam to dolazi prirodno?
- Uvijek me više zanimala glazba koja radi na emotivnoj razini. Nije u pitanju svjesna stvar – za mene je stvaranje glazbe meditativan proces. Radim glazbu kao oblik eskapizma - koristim ju kao terapiju koja tjera mozak da nešto stvara, a rezultat je ono što čujete. (B. VINCEK, snimio M. ANGELINI)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU