Dana 30. travnja 2010. gradonacelnik Pesara, grada na talijanskoj obali udaljenog 60-ak nautickih milja od istarske obale, ponovno je uputio molbu talijanskom ministru obrane Ignaziju La Russi da mu odgovori na opetovane zahtjeve izjašnjavanja o postojanju enormnog odlagališta bombi nedaleko od obale kod Pesara jer ga javnost pritišce, u prvom redu ribari na obali regije Marche koji, prema medijima, boluju od raznih bolesti - kašlja, dermatitisa, konjunktivitisa, proljeva, upale dlanova.
Ministarstvo obrane nakon nekoliko mjeseci šalje dopis u kojemu objašnjava da je odlagalište vec davno ocišceno i da je cijelo podrucje sanirano.
Tone otrovnog plina
No, javnost u toj jadranskoj regiji, koja je, uz Istru, clanica jadranske Euroregije, ne miruje, a istraživacki novinar Gianluca Di Feo, koji je otkrio to odlagalište, opovrgava navode ministarstva.
- Nijemci su u povlacenju 1944. godine odložili na dno mora ispred Pesara i Fana bombe napunjene iperitom, a radi se o 1.316 tona otrovnog plina. Godine 1951. na zastupnicko pitanje tadašnji podtajnik u ministarstvu obrane Tambroni potvrdio je postojanje odlagališta, cak je iznio koordinate, no od tada ništa nije poduzeto, piše Di Feo, koji je 2009. objavio šokantnu knjigu "Državni otrovi" (Veleni di Stato).
U knjizi autor se koristi podacima iz britanskih i americkih vojnih arhiva da bi ispricao pricu o sudbini velikog arsenala kemijskog i bakteriološkog naoružanja koje je izgradio Mussolinijev režim. Od 1936. pa do kraja fašizma 1943. u 46 talijanskih tvornica proizvodilo se godišnje oko 20.000 tona iperita za vojne potrebe. Di Feo tvrdi da je veci dio tog neiskorištenog arsenala završio u moru, dijelom u Tirenskom ispred obale regije Campania, a dijelom u Jadranu ispred obale regije Puglia (južni Jadran).
Novinar koji radi za tjedni list L' Espresso veli da se radi o arsenalu za potrebe Mussolinijeve ratne mašinerije od oko 220.000 tona iperita i ostalog bakteriološkog naoružanja, a veci dio odložen je u morskim dubinama. Podaci zaprepašcuju, a govorimo o slabo poznatim stranicama povijesti.
U uvodu knjige Di Feo piše: "Cijela istina o našem opasnom, mocnom i tajnom arsenalu. Smrtna mašinerija koja tiho nastavlja zagadivanje života Talijana".
No, tu smo i mi s druge strane Jadrana, zatvorenog mora, koji to ne bismo trebali znati ili bismo se trebali praviti da nas ne zanima? Trebalo bi nas interesirati je li dio Mussolinijevog arsenala završio i duž istocne jadranske obale. U Hrvatskoj se malo o tome govori, tek kad se nešto opasno dogodi, no to je pravilo i kod naših susjeda. Ipak, izgleda da je kod njih literatura raznovrsnija i bogatija.
Ranjeni ribari
Godine 1999. u Italiji je aktualan bio slucaj odlaganja bombi NATO saveza koje su talijanski ribari poceli izvlaciti mrežama. U Chioggi i kod Pesara bilo je nekoliko incidenata - ribari ranjeni uslijed eksplozija bombi. Nastupila je faza reakcije javnog mnijenja: obalne opcine i tamošnje lucke kapetanije priznale su da ih nitko nije obavijestio o postojanju tocno definiranih odlagališta bombi za potrebe NATO-ovih aviona koji su se vracali s vojnih misija na Balkanu.
Te, 1999. došlo je i do diplomatskog sukoba izmedu talijanske vlade i NATO saveza jer se ustanovilo da talijanski politicki vrh nije bio obaviješten o tome da se Jadran koristio za odlaganje bombi. Znao je vrh talijanske vojske, koji je potom priznao da su s NATO-om dogovorili šest zona u medunarodnim vodama Jadrana.
No, nedavno je u Italiji objavljena knjiga talijanskog novinara Giannija Lannesa koja opovrgava te podatke. Novinar tvrdi da NATO i talijanske vlasti lažu kada govore da je u Jadranu naznaceno šest posebnih zona gdje se vojni avioni u povratku s vojnih misija oslobadaju bombi i raketa koje nisu iskorištene tijekom misije.
Takvih je zona cak 24, a one se ne nalaze samo u medunarodnim vodama, nego i unutar državnog prostora, kako s talijanske tako i s hrvatske strane - tvrdi novinar i dodaje da se zone za vojni otpad prostiru od Trsta, odnosno sjevernog Jadrana, pa sve do juga, do Santa Marije di Leuce, grada pred Otrantskim vratima. (Elio VELAN)
PROCITALI STE SKRECANU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE CITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE.