Vec 15-ak minuta uoci pocetka jedinstvenog koncerta Arsena Dedica u ponedjeljak, u dvoranu pulskog Circola natiskalo se poštovatelja lika i djela velikog kantautora, pjesnika, skladatelja glazbenika, ali i velikog filmofila, a još je stotinjak ljudi izvana odslušalo za jednosatnog nastupa Arsenove filmske songove, ali i njegove brojne duhovite digresije pune profinjene ironije i šarma.
Rijetkost je danas na koncertima osjetiti toliko dobrih emocija kojima je publika docekala Arsena i njegove vjecne pjesme.
"Nisam vas vidio dosta dugo, ali mogu vam reci da izvrsno izgledate", odmah je Arsen osvojio publiku, nastavivši uvodno obracanje tekstom svoje pjesme "Uredno starjeti" (treba uredno starjeti, treba starjeti brže; najgori su mi koji se dobro drže, koji su ostavili jelo, pušenje i pice, i sve poduzimali da na sebe ne lice...).
Arsen je otpjevao samo songove koje je napisao za filmove, kao i pjesme koje je kao filmofil posvetio ljubljenim redateljima i glumicama, poput "Plavog andela" za Marlene Dietrich, "Završit cu kao Howard Hughes" ili "Covjeka bez zvijezde" posvecenu Kirku Douglasu. Zaobišao je bogatu instrumentalnu filmsku glazbu koju je, kako je rekao, dosta posijao po Areni.
Zacudno je bilo za izvedbe "Ministarstva straha", posvecene Fritzu Langu i njegovom istoimenom filmu iz 1943., promatrati kako su se ljudi ogledavali dok je Arsen pjevao bolno aktualne stihove: "Radim u Ministarstvu straha, radim od sedam do tri, moja je jedina dužnost strahovati. I ništa, ništa drugo, samo se strahuje (ovdje je dodao "i moj šef strahuje"), a strah me kao val oplakuje".
Uz pratnju svoje desne ruke Branka Bulica na klaviru, Arsen je nastup otvorio pjesmom "Sve što znaš o meni" iskorištenom u istoimenom filmu Bobe Jelcica; nastavio s "Dva ljubljanska dana" iz filma slovenskog redatelja Boštjana Hladnika, da bi sjeta i nostalgija najviše ispunili Circolo za izvedbe kultne "Moderato cantabile" koju je Arsen prvi put otpjevao još u sijecnju daleke 1964. godine, kao i za izvedbi "O mladosti" (korištene u Karanovicevom filmu "Jagode u grlu") i pjesme "Put u raj" za istoimeni film u režiji Marija Fanellija i po scenariju Miroslava Krleže. Snažnu "Parobrod Rex" posvetio je kriticaru i velikom prijatelju Ranku Muniticu.
U drugom dijelu koncerta Arsen je pjevao uz matricu snimljenog orkestra, a onaj tko ih je puštao mogao je pokazati mrvu više senzibiliteta i ostaviti prostora za originalne Arsenove najave koje su naprasno prekidane. Nastup je završio Ujevicevim stihovima "Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem".