MySpace za glazbenike, Linkedin za poslovnjake, Iskrica za željne romanse, Tulumarka za željne zabave, Twitter za one koji ne vole duboko filozofiranje, Facebook za one koji vole duboko filozofiranje, Google+ za sve one tehnološki naprednije... O cemu je rijec? O nezaobilaznom dijelu svake upotrebe interneta - društvenim mrežama. Za neke modernoj pošasti, druge nužnom zlu, a trece odlicnoj zabavi.
Bilo kako bilo, cinjenica je da danas rijetko tko nema svoj profil na nekoj društvenoj mreži. A ako i nema, onda bar s vremena na vrijeme znatiželjno virka u tudi. Internet komunikacija je sve popularnija pa nije ni cudno da svaki dan dobijemo neku drugu mrežu.
Ipak, daleko najpopularniji (s više od 800 milijuna korisnika) i dalje je Facebook. Toliko je popularan da neki i ne znaju da je samo jedna u nizu društvenih mreža. No, usprkos zaista brojnim sljedbenicima ima i zagrižene protivnike kojima je sve to "glupo". Ljude s kojima se žele vidjeti i cuti, kažu, vide i cuju mailom, Skypeom, mobitelom (zaboravljajuci pritom da je i to - društvena mreža).Drugi, pak, isticu da je sve to potrebno jer u suprotnom, hoceš-neceš, ako nisi online, ispadaš iz igre. I zato mnogi posustanu i jednostavno dode dan kad sjednu za kompjuter, otvore profil, uploadiraju fotkicu pa i njima rodendan cestita bar sto ljudi.
Voajerizam ili ekshibicionizam?
No, krenimo redom. Što jedne odbija, a druge privlaci? Što dobivamo, a što gubimo? Hoce li preživjeti oni koji se tom svijetu odupiru ili su na dobrom putu prema kvasini oni koji se ne sjecaju kada su zadnji put pomirisali zrak uz more? Ili bar neki ispušni plin. Gdje je granica razumne kolicine korištenja društvenih mreža? Možda ne bi bilo loše zapitati se to kad, u trenutku kad vas upitaju biste li otišli u šetnju, najozbiljnije odgovorite da nemate vremena jer morate nahraniti kokoši i posaditi krumpire.
Kada je uopce sve to krenulo? Što su to ljudi radili prije nego što su se poceli tražiti, upoznavati, zapošljavati, zaljubljivati, informirati ili pak samo zabavljati u cyberspaceu? Pa bilo je sve isto kao i sada, samo što danas, za razliku od prije, možemo, primjerice, pogledati ne samo prijateljeve, nego i poznanikove fotke (na Facebooku ih se objavljuje više od 20 milijuna dnevno). Zlobnici bi rekli - voajerizam, no ima tu i sitnih tragova ekshibicionizma. Netko ce reci - nema privatnosti! Ali cinjenica je da je za tu brigu zadužen svatko za sebe ponaosob. Nema cenzure, a informacije o brojnim aktualnim temama, dogadajima i poslovima šire se poput munje.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna - potreba za druženjem i komunikacijom nije ništa novo. Postoji od pamtivijeka. Ali novi su prostori na kojima se druženje odvija. Ono što je nekad bio trg (ili kafic, šetnica, a jako davno druženje uz vatru pored pecine), dakle mjesto na kojem su se ljudi u odredeno doba dana i odredene dane u tjednu susretali, sada je uvijek tu. Cyberspace je UVIJEK otvoren i dostupan za druženje. Uz jednu takoder novu "sitnicu" - u njemu lakše nego ikad dosad možemo upoznavati nove ljude, zbližavati se s dojucerašnjim poznanicima ili pak samo utješiti ako imamo loš dan, a jedinstvena je svakako i prilika za druženje s ljudima slicnih interesa, a ne nužno iste generacije, grada ili zemlje u kojoj živimo.
"Zemlja je danas zahvaljujuci tehnologiji postala mala - možeš stajati na jednoj strani svijeta, šapnuti nešto i cut ce te na drugom kraju planeta. Društvene mreže povecale su domet i brzinu komunikacije do te mjere da se radi gotovo o svojstvima supercovjeka", rekla je nedavno za jedan tjednik istaknuta americka antropologinja Amber Case, najutjecajnija žena na podrucju istraživanja utjecaja suvremene tehnologije na društvo, uzgred receno vrlo mlada - 25 joj je godina tek.
Nije puka razbibriga
Dok se neki tom tzv. virtualnom svijetu uporno odupiru, drugi - kombiniraju. Virtualno za njih ne postoji jer se sve odvija u isto vrijeme, sve se ispreplice. Jedno ne iskljucuje, vec nadopunjuje drugo. A mnogima je upravo taj uvijek dostupan "cyber trg" život ucinio ljepšim. Proširili su biznis, zaljubili se (pa i vjencali), dobili zgodan savjet ili samo (i u gluho doba noci) znak pažnje nakon kojeg su opušteno utonuli u san.
Naporan vam je kolega s posla? U pauzi odmorite mozak s online prijateljima, s kojima cete druženje nastaviti i u tzv. meatspaceu. Jer bolji od Fejsa je valjda samo susret uživo. Druženje se, naime, gotovo uvijek nastavlja i offline. A buduci da je jedna od najpozitivnijih strana ove komunikacije mogucnost druženja s ljudima slicnih interesa, online prijatelji su najcešce (ili najcešce postanu) i naši offline prijatelji.
I iako ce bjesomucni multitasking uzrokovan dugotrajnim buljenjem u ekran sigurno, u najblažem slucaju, dovesti do mamurluka, cinjenica od koje ne možemo pobjeci je da je potreba za komunikacijom ista - samo je tehnologija nova. Pa nije cudno da su oni najaktivniji, oni s najviše postova, zapravo najdruštveniji i izvan cyberspacea.
Ali društvene mreže ne služe samo pukoj razbibrizi. Osim objavljivanja zabavnog sadržaja, fotkica, glazbe ili samo "romana toka svijesti", postale su bitan cimbenik u politickim dogadajima. Dosad je u javnosti u nas Facebook korišten za dva prosvjeda - prosvjed srednjoškolaca protiv tadašnjeg ministra obrazovanja Dragana Primorca zbog državne mature te za organizaciju prosvjeda na koje je pozvala grupa "Stegnite vi svoj remen, bando lopovska". Takoder, mnogi cenzurirani clanci objavljuju se upravo na društvenim mrežama pa, ne želite li ostati zakinuti za prave informacije, vrijeme je da se logirate na neku od brojnih mreža. I zato je možda bolje od pitanja cemu sve te društvene mreže služe, protupitanje - tko se uopce danas može družiti, informirati i djelovati bez njih?
"Povezanost medu ljudima dobila je sasvim novu dimenziju: sada smo u mogucnosti povezati se u mrežu vecu od zemljopisne regije u kojoj su naša obitelj i prijatelji. Danas se možemo povezati, a time i utjecati na puno vecu kolicinu ljudi nego ikad prije. U vremenima prije interneta to su mogli samo pisci, intelektualci, politicari i zvijezde - nitko drugi nije imao toliki društveni doseg. Danas svatko ima moc i potencijal u malom prstu", naglašava Case te istice da je kreiranje paralelnog, tzv. virtualnog identiteta, potrebnog svakom sudioniku u komunikaciji putem društvenih mreža, izmijenilo živote mnogih.
Htjeli to priznati ili ne, cinjenica je da su dio vremena u kojem živimo. Možda ih, stoga, nije loše promatrati kao svojevrsne pojacivace snage. Poput automobila nekad. I u kociji se stizalo od tocke A do tocke B, ali s automobilom se moglo dalje, više, brže. Video nije zamijenio radio, web nije uništio televiziju, ni citaci e-knjiga nisu ubili "prave" knjige. Tako ni društvene mreže nisu nadomjestak za izravnu komunikaciju nego je poboljšavaju, proširuju, pojacavaju joj snagu. I štede vrijeme. Nekad ste, primjerice, doživljaje s putovanja ili koncerata morali ispricati svakom ponaosob, a sada svi imaju uvid u novosti u isto vrijeme, pa se online komunikacija jednostavno samo produbljuje offline.
Može li se živjeti bez svega toga? Može. Ali, ako niste u cyberspaceu, možda ce vam se dogoditi da ne dodete do fotke s jedne zabave. Necete vidjeti da je netko zaljubljeno gledao u vas. I propustit cete ljubav života.