Svibanjska gošća pazinske Kuće za pisce, mlada književnica Asja Bakić, u utorak navečer održala je književnu večer tijekom koje je otkrila što je nervira, a što je u Pazinu inspirira.
U finalu nagrade "Edo Budiša"
Mlada tuzlanska spisateljica koja već duže vrijeme djeluje u Zagrebu autorica je zbirke pjesama "Može i kaktus, samo neka bode" te zbirke kratkih priča "Mars", prevodi poeziju s engleskog i drugih jezika, a u posljednje je vrijeme najpoznatija po polemičkom pisanju na novofeminističkom portalu muf.com.hr, kojem je sama dala ime, a gdje analizira pojave u popularnoj kulturi. Baš je ovih dana objavljeno da je Bakić sa disutopijskom zbirkom "Mars" ušla među četiri finalista nagradu za mlade književnike Istarske županije "Edo Budiša", a premda je konkurencija ove godine zaista jaka ima dobre šanse i da je osvoji.
Moderator programa Neven Ušumović ustvrdio je da pisanje Asje Bakić karakterizira travestija visoke književnosti, kao i antisentimentalnost, tjeskobnost i melankoličnost, a da je zbog izražene kritičnosti i nedostatka dlake na jeziku "ekstremna pojava na hrvatskoj književnoj sceni". S tim u svezi je spisateljica istakla da osjeća potrebu reagirati na društvene pojave umjesto da ih komentira u zatvorenom društvu iza leđa. Smatra da se sekularno društvo izgubilo tijekom ratnih događanja devedesetih na području bivše Jugoslavije, pa je potreban angažman novog vala feminističkih subverzivnih aktivista.
Pripadnica ratne generacije
U razgovoru su se također dotakli fenomena popularizacije erotskog ljubavnog žanra, primjerice knjige kao što je "Pedeset nijansi sive", za koje Bakić smatra da su, premda mogu izazvati određeno seksualno uzbuđenje, često mizogini, mačistički te ženu stavljaju u potlačeni položaj. Umjesto takve literature Bakić boljim izborom smatra pogledati dobar pornić koji nije značenjski kodiran.
Autorica je otkrila da je kao pripadnica ratne generacije u ranoj mladosti vrijeme provodila čitajući uz svijeće, međutim, Tuzla, i čitava Bosna, ponajviše zbog gotovo nikakvog ulaganja u kulturu, nije bila sredina u kojoj se mogla afirmirati. Nije ju zadovoljio ni, previše konzervativni, studij bosanskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Tuzli, a budući da je prva reagiranja na vlastite poetske uratke primala iz Srbije i Hrvatske prirodno je slijedilo preseljenje. Bakić tako dijeli sudbinu mnogih bosanskohercegovačkih autora koji zbog slabosti tamošnje književne scene objavljuju i djeluju u Hrvatskoj ili Srbiji.
U Pazinu Asja ne miruje, već u spokoju iznad Pazinske jame piše poeziju, pa je premijerno za publiku pročitala upravo nastalu, a izvrsnu, pjesmu "Jama". (Anđelo DAGOSTIN)