Nekoliko je razloga bilo dovoljno da do posljednjeg mjesta popune auditorij pred Malom scenom Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, a onaj koji uvjerljivo prednjaci jest poziv na premijeru prve autorske solo predstave pulske plesacice i koreografkinje Roberte Milevoj.
Svojoj se publici predstavila s naslovom "Roberta, Roberta", Matijom Debeljuhom (video) kao partnerom u oslikavanju atmosfere i pripovijedanju autobiografske price teških i intenzivnih emotivnih stanja koje je dramaturški artikulirao Sandro Siljan. Asistenciju ovom umjetnickom projektu pružaju i Dario Družeta (dizajn svjetla) te Tomislav Feller (asistent koreografije).
"Roberta, Roberta" pripovijeda svoju bol, strah i borbu za život i srecu - ples i pokret. Svoje tijelo budi postepeno, apostrofira (ne)moc cestom repeticijom elemenata u odredenim frazama, zvukom i video kulisom. Predstava se zapravo može promatrati kao pokušaj provociranja katarze, procišcenja i stvaranja prostora za novi pocetak, novu snagu i novu ideju- kako u postupcima primjene tijela u stvaralackom procesu tako i u onima sadržajne manipulacije i konacne provokacije.
Ukoliko "Robertu, Robertu" prihvatimo kao takav, katarzican proces, jasno cemo ga i prepoznati i to je možda i najveci adut i atribut ove drame pokreta, jer ona je na sceni iskrena, otvorena i spremna podijeliti svoje delikatno emotivno stanje, i to i cini.