U Muzeju grada Umaga otvorene su dvije samostalne izložbe - svojim su se skulpturama u metalu predstavili likovni umjetnici Relja Rajković i Ivan Valušek.
Prilikom otvorenja izložbi veliko je zadovoljstvo ovim umjetničkim projektima iskazala v.d. ravnateljice Muzeja Biljana Bojić.
Koloristički efekti
- Oba se autora predstavljaju skulpturama, ali su u svom izričaju dijametralno suprotni. Dok Rajković izlaže predmete malog formata, izvedene raznorodnim tehnikama patiniranja, uglačavanja, apliciranja, te upotrebom različitih metala: bakra, srebra, željeza, mesinga, alpake, rodija i iridija, Valušek se u prizemlju muzeja predstavlja skulpturama većeg formata oblikovanim u izduženim organskim oblicima, kazala je Biljana Bojić.
Sastavni dio prezentacije Relje Rajkovića je i videoprojekcija koju potpisuje Vanja Marin. Kipar se jednim dijelom referira na slikarski rad svog oca Zdravka Rajkovića, te se to ogleda na slajdovima koji se projiciraju u video uratku paralelno uz izložbu i samim time serija slika dobiva novi život u trodimenzionalnim objektima njegova sina Relje.
- Postignut je novi autohtoni doživljaj i vizualna interpretacija, uz upotrebu plemenitih i poluplemenitih kovina. Ovakav izričaj nije stran ako znamo da se Relja u svom svakodnevnom radu bavio izradom nakita u zlatarskim radionicama, te vodi i tečajeve istog, kazao je Eugen Borkovski, voditelj grožnjanske Gradske galerije Fonticus.
Svi su radovi Relje Rajkovića bogati detaljima, negdje je oblik interpretiran trodimenzionalno, a ponegdje plošno, dok hrabre kombinacije često usklađuju ova dva pristupa.
- Autor se ne libi sasvim sitan detalj izvesti trodimenzionalno u plemenitom materijalu ili element rada, koji ima znatnu prostornost, obraditi plošno, slikarski, linijama ili plohama. Na radovima ili njihovim dijelovima prevladava cizelirana obrada. Ponegdje umjetnik ostavlja površine ili rubove neuređenima s ciljem ostvarivanja likovnog iskaza. Ova spontanost doprinosi dojmljivosti bez obzira što se na maloj plastici svaki detalj doživljava kao bitan. Autor profinjeno i odgovorno rabi kolor. Ponegdje koristi boju materijala kao dio izražajnog raspona kolorističkih efekata pa na obliku kombinira uglačanost ili izjedenost nekim kemijskim sredstvom. Gdjekad prikriva originalnu podlogu nanoseći ili ton boje ili kemijskom reakcijom stvara novi sloj, ističe Borkovski.
Razigrano kombiniranje
Ivan Valušek, predstavnik je kipara mlađe generacije iz Rijeke, koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagreb, u klasi profesora Stjepana Gračana.
Biljana Bojić istaknula je da Ivan Valušek u maniri iskusnih kipara mijenja kovini njenu svojstvenost. Razigranim kombiniranjem mase prostornog oblika u plošnim istanjenjima metala i prošupljenima u masi, skulpture dobivaju na dinamičnosti, stalnoj kretnji i mijeni.
- Ponuđeni Valušekovi oblici nastali su posljednjih nekoliko godina i očituju se intuitivnim činjenjem bez obzira na upotrebljavanu napornu tehnologiju. Uočavamo ih kao apstraktne kompozicije. Promatrajući ih u slijedu, čine se dijelovima istog obreda. Pred nama se nižu oblici koje možemo predstaviti u nizu koji nije kronološki vezan uz nastanak, već prema količini emanacija uklopljene energije. Početni oblici bivaju ocrtani spontanošću linija metala. Autor zna da potez materijalizira nesvjesno osjećanje. Snaga geste naslanja se na moć tehnologije. Umjetnik svjedoči da su elementi kreativnog rada, materijal i stvaralački proces nedjeljivi, rekao je Borkovski.
Dodao je i da se autorov pozdrav iskrenosti korištenja materijala i pretvaranje osobne energije u likovno djelo, pozicionira u vremenu.
- Usprkos neorganskom materijalu, kaže Borkovski, čini se kao da smo zašli u trodimenzionalni herbarij, nailazimo na formacije koje podsjećaju na organsko.
Izložbe ostaju otvorene do 30. rujna. (T. GRGIĆ)