Bobo Jelčić: Kod nas je demokracija isto što i kriza

Bobo Jelčić (D. ŠIŠOVIĆ)
Bobo Jelčić (D. ŠIŠOVIĆ)

Bobo Jelčić je u Motovun na projekciju svog filma "Obrana i zaštita" došao ravno uz Dubrovnika, s premijere predstave "Allons Enfants" koju je na Dubrovačkim ljetnim igrama režirao zajedno s Natašom Rajković.

Zbog priprema za premijeru Jelčić nije stigao biti u Puli i prisustvovati trijumfu svog filma, koji je nagrađen sa sedam Zlatnih arena na netom završenom 60. festivalu igranog filma. No, zato je u Motovunu dobar dio filmske ekipe, uz Jelčića još s posebno dobro raspoloženom producenticom Zdenkom Gold i još raspoloženijim Bogdanom Diklićem i drugima, lijepo proslavio uspjeh. Motovunski razgovor s Jelčićem započinjemo prisjećanjem kako se razvijala ideja za baš ovakav film.

- Sve moje ideje nastaju iz želje da se legitimiram i identificiram s vremenom, s trenutkom, a to se na ovim prostorima često mijenja. Eto, ušli smo u Europsku uniju, zapravo još ne znamo što nas čeka, i životi su nam ispunjeni snalaženjima ili nesnalaženjima, tako da smo često prisiljeni početi tražiti same sebe. Glavni junak ovog filma živi u gradu koji amblematizira postratne traume, ali kako zapravo razjasniti o čemu se tu radi?

Anketirajući ljude koji žive u Mostaru naišao sam na neki čudan osjećaj, nije to bio strah, više kao neki oprez, onaj koji te tjera da paziš što govoriš. Taj oprez tamo i dan-danas postoji kao definicija naših odgoja, naših razvoja, o tome svi u filmu govore, iako film ne priča o gradu već priča o svima nama, to je jedna studija karaktera.

- S iskustvom snimanja filma na licu mjesta, što mislite koliko će još dugo Mostar biti podijeljeni grad?

- Događat će se razne stvari, tko zna gdje je to zapisano. Govore da smo u krizi, ali kriza je u nas konstanta, kod nas je demokracija isto što i kriza. Stvari u Mostaru će se vjerojatno normalizirati, ali ostat će ta klica u ljudima, znate ona klica koju, kad zalijevate, naglo bukne, ali ako je ne zalijevate ona ipak ne umire, tu je negdje, čeka.

- Spominjali ste da ste imali neke teškoće pri snimanju filma u Mostaru...

- A ne, mislio sam na tehničke poteškoće, jer sve smo morali dopremiti iz Zagreba a Mostar nije tako blizu. Važno nam je bilo da se grad osjeti, i sve je to bilo produkcijski iznimno zahtjevno i zato hvala Zdenki Gold za veliki posao koji je odradila. Inače smo bili dobro primljeni, bez ikakvih problema. (razgovarao D. ŠIŠOVIĆ)

VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU


Podijeli: Facebook Twiter