Predstava "Bljesak zlatnog zuba", koja je sinoć gostovala u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula u izvedbi zagrebačke "Komedije", na trenutke je ciničan komad, ali uvijek iskren, kao što to priliči autoru Mati Matišiću kojem je ovo bio dramski prvijenac, praizveden još 1987. Kasnije je Matišić neke elemente iz ove priče koristio i u drugim svojim kazališnim i filmskim štorijama, pa je ponovna izvedba ove predstave povratak nekakvom autorovom prapočelu u kojem se vidi njegov pasionirani interes za kolektivne i individualne sudbine protagonista.
Likovi iz kojih puca ikavica
Naravno, i tu je u centru zbivanja Dalmatinska zagora, odnosno selo Ričice blizu Imotskog s likovima iz kojih puca prepoznatljiva ikavica. Problem s "Bljeskom" jest što nema čvrstu radnju, a još traje i na trenutke zamorna tri sata u kojima dinamiku održavaju režija Zorana Mužića i Matišićevi dijalozi koje oživljuje sjajan glumački ansambl. Filipu Juričiću tako kao salivena paše uloga nadobudnog Svete koji ne zna što bi sa životom dok dijeli binu sa zbunjenom Zlatom kojoj je napravio dijete, a koju uvjerljivo utjelovljuje Vanda Winter, dok se njoj se udvara zlatnozubi Goran Malus.
Tu su i iskusni glumački veterani poput Vinka Kraljevića, Ljube Zečevića ili Ivice Zadre, no scenom svakom replikom ili gestom dominira Damir Lončar koji je kao autoritativni pater familias Stipe dao možda i svoju najbolju ulogu. Njegove, na trenutke nasilne hirove trpi supruga Trusa koju je vrhunski odglumila Nina Kaić Madić. Odlični su i Davor Svedružić kao politički proustaški nabrijani gastarbajter Ante, zatim Ronald Žlabur kao Mijo (kasnije Niko), uvijek smiješni Saša Buneta, pa Igor Mešin. Nera Stipičević kao Mijina supruga Mara bljesne u jednom kratkom, ali upečatljivom trenutku. Tu je i mali Jan Juričić kao Niko, zatim tri smiješne nonice koje tumače Vanja Ćirić, Marija Borić i Jasna Palić Picukarić, a u dvije uloge snašla se i Nada Abrus.
Mirenje sa sudbinom
Ti bljeskovi glumačkih bravura ono su što ovu predstavu drži iznad granice dosade, unatoč tome što je Matišić dokazani majstor, slikar seoskog i malograđanskog mentaliteta pa u sliku dodaje malo smijeha, malo tuge, malo politike i religije koju provuče kroz filter satire, a ljudskim sudbinama suprotstavi nešto što ne mogu izbjeći. To je u ovom slučaju gradnja brane koja će na koncu potopiti njihovo selo i zauvijek promijeniti živote. Ta napetost koja proizlazi iz neizbježnosti sve se više osjeća prema kraju, a protagonisti "Bljeska" na koncu će se pomiriti sa sudbinom jer drugog izbora jednostavno nemaju.
Ti likovi će na koncu učiniti i da se trosatna razvučenost "Bljeska zlatnog zuba" ublaži i djelomično transformira u njenu prednost jer će se likovi uvući pod kožu publici koja će vrhunski glumački ansambl nagraditi velikim pljeskom.
Tu je i odlično riješena, skromna, gotovo prazna scenografija koju potpisuje Darko Bakliža, a koja omogućava da se scene dovoljno brzo mijenjaju bez previše zamornih razmještanja rekvizita. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)