Blitz closing partyem, na beach baru Kuvi, okončano je drugo izdanje Blitza - Međunarodnih dana izvedbenih umjetnosti koji je u epicentar zbivanja ili kao nit vodilju imao podznak "Holiday", odnosno asocijaciju na nešto jako lijepo, ugodno i željeno. I upravo, ali na neki drugi način od očekivanog, Blitz je to sve donio i podastro rovinjskoj publici.
Međutim, ono što su osnivači Blitza - Tihana Maravić i Tomas Kutinjač, učinili bilo je puno više - od početnog uvrštavanja Rovinja u urbani, suvremeni i scensko-kazališni grad do onog, a reče mi prijateljica i najtežeg dijela - nehotičnog ali snažnog tjeranja posjetitelja na razmišljanje. Jer, iza svake predstave i uprizorenja mogao se vidjeti i doživjeti glasni muk publike, a tek potom i aplauz. Od kuda krenuti? Od Landmarka Rovinj, koji je okupio Rovinjce i "natjerao" ih na zajednički ples, druženje i smijeh, ili od dokumentarnog filma "Searching for Sugar man", koji bi, po mom skromnom mišljenju trebao biti uvršten u obavezan školski sat i to kao uvertira u filozofiju, etiku, moral, prirodu, društvo, čovjeka...
Sasvim nevažno, jer priča je to o duši i karakteru jedne po svemu posebne i jedinstvene osobe. Uz fantastični dokumentarac, Blitz je osigurao i kazališni performance u crkvi svetog Tome "Urban Spray Lexicon", u kojemu glumci/naratori jednostavno sjede i izvikuju rečenice/parole. Naime, tekst ove predstave posebno uprizorene za Rovinj i prevedene na hrvatski sastoji se od grafita (zidnih natpisa) i njihovih sadržaja koji se glasno i bez zadrške izvikuju, i time naravno, dobivaju na "težini", ali i tjeraju na duboko promišljanje o svijetu u kojemu živimo. Dio poruka dijelom je s pariških zidova iz '68 te sa talijanskih iz '77. godine i koji održavaju filozofiju i atmosferu glasovitog kulturnog i političkog pokreta koji je tih godina zahvatio veći dio Europe, dok su ostali skupljeni sa zidova grada, sveučilišta, noćnih klubova, javnih WC-a današnjice. Dijelom su također parole/grafiti podjeljeni na sociološke, dijelom na odnose među ljubavnicima.
I svjetska premijera "10 minutes" durational comedy, upriličena na bazenu Delfina, kojeg su izveli Martin Schick, Francouis Gremaud i Viviane Pavillon, tjera na razmišljanja i postavljanje pitanja - što sad? Mogla bi tu dakle biti riječ i o modernom Beckettu i njegovom čekanju Godota. Jer, priča je to i o onom teškom, neizvjesnom i iscrpljujućem čekanju, nadanju i naposlijetku, nedočekanom. Ali, do kad? Nažalost, ni predstava "10 minutes", nema i ne daje željenog odgovora.
Posljednji hepening u okviru Blitza odnosio se na plesnu predstavu Quattro danze coloniali viste da vicino (Četiri kolonijalna plesa viđena izbliza), održane u prostoru TDR-a, nastavljaju istraživati susrete i udaljenosti između tijela, krećući od teze da je sve što je udaljeno "uvijek blizu nečeg drugog".
Jer, kako to veli koreograf predstave Michele Di Stefano, ujedno i ovogodišnji dobitnik nagrade Srebrni lav za ples i inovaciju na Venecijanskom Bijenalu: "Stvarnost može biti - unajmljena - kako bi se učinio još jedan korak u nepoznato".
U svakom slučaju ovogodišnji je Blitz, pokazao da zna, umije i može bolje. Baš kao sjajnog kometa, tijekom trodnevnog trajanja zablistao je nad kulturnim nebom grada i svojim uprizorenjima donio jednu novu, a toliko priželjkivanu svježinu. Pošteno je također napisati da su mladim, talentiranim i profesionalnim domaćinima mr. Tomasu Kutinjači i dr. Tihani Maravić u tome veliku ruku podrške dali Grad Rovinj, Turistička zajednica grada Rovinja, rovinjsko Pučko otvoreno učilište i Erste Banka, kojima su se u ovom festivalskom izdanju pridružili i Talijanski institut za kulturu u Zagrebu, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Istarska županija. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)
- GO02978321.jpg - GO02978320.jpg Quattro danze coloniali viste da vicino u TDR-u