Trinaestog ožujka 2010. godine u Dohi Blanka Vlašić slavila je drugu titulu svjetske dvoranske prvakinje u skoku uvis, nakon što je u njemačkom Arnstadtu preskočila treći rezultat svih vremena - 206 centimetara. Ove godine s nestrpljenjem čeka subotu i miting u Göteborgu kojim će nakon trogodišnje pauze otvoriti dvoransku sezonu.
- Vrlo sam uzbuđena. Ozljeda mi više nije na prvom mjestu kad se ujutro probudim i to je jako uzbudljivo. Željna sam skakanja, uspjeha, visokih skokova... Pa i svog onog "šušura" oko natjecanja. Kad sam vidjela da mogu odrađivati treninge, da to više nije mučenje, od uzbuđenja nisam spavala 15 dana. Ustajala bih u pet sati i čekala trening. Neopisiv osjećaj... - kaže Vlašić, iza koje su teške dvije godine. Godine u kojima je muku mučila s ozljedom Ahilove tetive.
- Super se osjećam. Neusporedivo bolje nego prije godinu dana. Napokon sam zdrava, napokon nema boli. Dišem punim plućima i jedva čekam povratak na skakališta, nastavila je splitska skakačica uvis, koja je 25. svibnja prošle godine nakon 616 dana pauze slavila na mitingu Dijamantne lige u New Yorku.
- Prošle godine sam se pokušala vratiti nezaliječena, prvi skokovi nisu bili loši, no pokazalo se da to i nije bio pravi povratak. Sad osjećam da će to uistinu biti to - povratak! Probudila mi se nova motivacija, osjećam kao da sam opet na početku. I onda i sad vukao me osjećaj da na skakalištu još nisam dala sve što mogu. A to znači da još mogu napredovati i da mogu biti još bolja. Još nisam ispunila svoju misiju, veli Vlašić.
Uslijedili su potom Rim (195 cm), Oslo (185 cm), pa Bühl, u kojem je preskočila letvicu na visini od 200 centimetara. No, već je Madrid dao naslutiti da noga nije u najboljem stanju. Monaco je to samo dokazao. Uskoro je stigla i obavijest o otkazivanju Svjetskog prvenstva u Moskvi. A onda je počela surađivati s Anthonyjem Starom Geogheganom, američkim stručnjakom koji je radio s Asafom Powellom, Tysonom Gayom, Davidom Oliverom...
- Upoznali smo se prošle godine u Parizu i odmah se našli po nekim životnim pogledima, pitanju vjere, svega... Pogledao mi je nogu i rekao da mi može pomoći samo ako dođem kod njega u Irsku. Tražio je da dođem na šest dana i da ćemo raditi terapiju udarnim valovima. Obećao je da ću se vratiti u Split kao druga osoba.
Ta ultrazvučna šok-terapija inače se radi u razmaku od mjesec dana, no Star je radi tri puta dnevno. Kad sam došla, tetiva me boljela na dodir prstom. A tamo ju je Star tretirao s više od tisuću udaraca tijekom nekoliko minuta. Urlikala sam i plakala od boli, ali... Uistinu sam nakon toga bila nova Blanka. Čovjek je, jednostavno, čudo!
Nakon otkazivanja Moskve mnogi su je već umirovili.
- Ako s 30 godina još mogu popravljati neke rekorde na treninzima, rekorde iz 2009. godine, mislim da moje tijelo još nije sve reklo. Mnoge su visašice majke pa još skaču, čak i bolje nego prije. Mnoge su osvajale naslove i kad su bile starije od mene. Ne postoje obrasci, ali svi žele obrasce. Po tome ja sam već odavno prošla svoje najbolje godine. Po tim obrascima to je 24-25 godina.
Ali, ja s 24-25 nisam bila ni blizu prave skakačke tehnike! To dolazi s iskustvom i zrelijim skakačkim godinama. Problem je, međutim, u tome što mnogi sportaši nemaju luksuz dočekati zrele godine u potpunosti zdravi.
Blanka će nakon Göteborga skakati u Pragu 25. veljače, nakon čega slijedi nastup na Svjetskom prvenstvu od 7. do 9. ožujka u Sopotu.
- Nema tu prevelikih očekivanja. Dobro, puno bih ja htjela, svi bismo puno htjeli, ali treba biti realan. Jedino što bih sad htjela jest odraditi plan za zimu. Dva mitinga i Svjetsko prvenstvo koje ima natjecanje dan za danom. To će biti veliki test. To bi bio lijep zalet za ljeto. Imat ću dovoljno vremena da se puno bolje pripremim i ispunim cijeli program. A onda bih možda na ljeto mogla pričati o nekim visinama... (I. VAUPOTIĆ)