Bile su to zadnje minute svibnja 2013. Na stadionu u Padovi gdje se okupilo nekih 40 tisuća ljudi upravo je završavao koncert koji do danas pamtim kao najbolji na kojem sam ikad prisustvovao. Na bini je bio E Street Band predvođen Bruceom Springsteenom koji je publici poručivao "Vi amo!" odajući tako počast i svojim talijanskim korijenima u razgranatom obiteljskom stablu. Bio je to jedan savršeno nesavršen koncert uz Springsteena koji bi tu i tamo, iznimno rijetko, "progutao" pokoji stih i nakon skoro tri sata i 30-ak izvedenih pjesama (od kojih je dio stigao na repertoar po zahtjevima publike na stadionu te večeri) uspio je privesti nastup kraju elegantno preskočivši neke od svojih najvažnijih pjesama. Nismo tako te večeri čuli niti "The river", niti Oscarom ovjenčanu "Streets of Philadelphia" niti "Rosalitu", niti, primjerice, išta s albuma "Nebraska", "Tunnel of love" ili "Working on a dream" (hvala mu na ovom zadnjem). Unatoč tome, koncert je bio fantastičan i nisam osjećao da išta nedostaje, a moje i raspoloženje ostalih fanova nije mogla pokvariti niti kiša koja se sručila nasred koncerta. Boss je bio u vrhunskoj formi, kao i bend, i impresionirala me njegova energija. Iako se približavao 64. rođendanu, imao je više snage nego njegovi puno mlađi kolege i izgledao je na kraju koncerta kao da bi mogao svirati, pjevati i skakati još barem tri sata.
Dublja priča
No, iza tog zida energije krila se dublja priča i bitka s osobnim demonima, koji nisu imali veze niti s drogom niti s alkoholom, a koju otkriva njegova autobiografija koju je u Hrvatskoj objavio Profil, reagiravši munjevito, istovremeno kada je ona izašla i u ostatku svijeta.
"Born to run" iz prvog lica priča o jednom nevjerojatno kreativnom i bogatom životu, pazeći da se ne zagazi u lažni sjaj samohvale. Štoviše, gotovo je nevjerojatna Springsteenova razina samokritičnosti koju bi netko mogao protumačiti i kao lažnu skromnost. "Born to run" je bijeg u sebe samog i svojevrsna autodemistifikacija jednog od najuspješnijih i najcjenjenijih rock glazbenika u povijesti koji je svojevremeno prozvan "budućnošću rock 'n' rolla".
"Kao prvo, nemam neki glas. Imam glasnoću, raspon i izdržljivost barskog pjevača, ali nema tu nekih lijepih tonova ili finesa. Pjevati pet setova, nema problema. Tri i pol sata bez prekida, to mogu. Meni gotovo i ne treba zagrijavanje. Moj glas obavlja svoj posao. Ali kao instrument i sam za sebe, nije nešto s čim bih daleko dospio. (...) Rano sam naučio da to nije nešto što bi me trebalo mučiti. Svaki izvođač ima neku svoju slabu točku."
Pjesme, prijatelji, obitelj
Ova autobiografija je otprilike kao i spomenuti koncert u Padovi na kojem je su Boss i E Street Band izveli u cijelosti album "Born to run" koji mu je, kako je sam rekao te večeri, a potaknut transparentom u publici, "promijenio život". Springsteen je na više od 500 stranica organiziranih u 80 poglavlja zbilja otvorio dušu, no nekima će možda nedostajati to što Springsteen jedva da spominje neke svoje albume. "Nebrasci" posvećuje tako dvije do tri stranice, "Human touch" i "Lucky town" jedva da i spominje kao i "Devils & dust". No, zato im diskretno odaje počast kada govori o pjesmama "Living proof" i "Long time comin'" koje stavlja u nazive poglavlja, a uvrstio ih je i u prateći kompilacijski CD "Chapter and verse". U knjizi jedva i da ima spomena o njegovom sudjelovanju u No nukes projektu, dok USA for Africa i "We are the world" za njega kao da ne postoje, kao i opsežni peterostruki koncertni album "Live 1975-1985". Mnoge svoje važne pjesme Springsteen u knjizi spominje, objašnjava kako su i zašto nastale, ali na svom putovanju nije mu bitno da se zaustavi baš na svakoj stanici. Nakon što konačno nakon nekih 180 stranica na red konačno dođe njegov prvi solo album "Greetings from Asbury Park, N. J." to ne znači da će sada svako iduće poglavlje predstavljati analizu svakog pojedinog studijskog albuma koji je ikad objavio. Springsteenu su važne pjesme, ali važni su mu i prijatelji, obitelj u kojoj je odrastao, djevojke u koje se zaljubio, važno mu je što je osjećao. Album "Born to run" bio je prekretnica ali nakon njega nije sve krenulo pravocrtno prema vrhu. I baš zato dobili smo tu nepatvorenu ljutnju koja je eksplodirala u fenomenalnoj "Badlands".
Kada je s "Born in the USA" Springsteen deklasirao konkurente na polju rocka, ostvarivši svoj najveći do tada komercijalni uspjeh, morao se suočiti s depresijom koja ga neće tako lako napustiti, zbog koje će morati potražiti pomoć psihoterapeuta i farmakologa i piti antidepresive. Ili kako će u jednom trenutku shvatiti - "Blagoslovi i kletve često stižu u istom paketu."
Boem i umjetnik
Osim što je pokazao da nije toliko stamen kao što izgleda, ova knjiga otkriva i da Springsteen nije toliki "heroj radničke klase" kakvim mu se često zna tepati. U puno svojih pjesama govori o svijetu radnika, bilo da rade u tvornici ili u supermarketu, ali "Born to run" Bossa otkriva i kao boema, umjetnika-otpadnika, pogotovo u njegovim formativnim danima. Vezano uz to, pogotovo je ovdje očita njegova mladalačka apolitičnost koja će se vremenom izokrenuti u pravu društvenu angažiranost. Politika ga prvo toliko baš i ne zanima, onda ne želi jasno stati na ovu ili onu stranu, da bi potom iz njega progovorio uvjereni zagovornik politike američke Demokratske stranke, zabrinut zbog nestanka srednjeg sloja, jačanja deregulacije i podivljalog kapitalizma. Bilo je u njegovom političkom traženju i nekih paradoksa – prvo je izbjegao novačenje i odlazak u Vijetnam da bi se onda iz sveg glasa, a hit pjesma "Born in the USA" klasičan je primjer, stao zalagati za prava veterana Vijetnamskog rata. Sve je to opisao i u ovoj knjizi.
Springsteenova priča je dugačka, a da bi ju ispričao služi se najjačim oružjem – stilom vrhunskog pripovjedača i pjesnika. Njegovi opisi su slikoviti, životni i čekaju nekog vještog redatelja koji će od knjige napraviti film.
Bossova autobiografija nije ponavljanje podataka sakupljenih u biografiji "Dva srca" koju je napisao Dave Marsh. Marsh je morao pričati priču o tuđem životu, kolikogod da je imao utjecaja i na njegov. Tu je morao paziti i provjeravati podatke i još se trudio ne preskočiti ništa i na koncu napravio odličan posao, no Boss u "Born to run" govori iz prvog lica uz svu slobodu koju mu takav pristup omogućava, slobodu da nešto doda ili izostavi, pohvali se ili bude samokritičan, a jako puno piše o svojim osjećajima.
Iako je "Born to run" odličan uvid u Bossove glazbene avanture koje su prethodile "Asbury Parku", mana knjige je što, pogotovo u prvom dijelu, ima nekih dijelova koji su zbilja mogli biti preskočeni ili skraćeni. Primjerice, njegovo putovanje u Kaliforniju ili pak što je sve radio dok je bio klinac. Je li baš nužno znati s kim se sve upoznao dok je odrastao i o čemu je tada razmišljao? To su ti neki puteljci koji ne vode nikamo.
"Born to run" priča je o jednom od najuspješnijih američkih glazbenika u povijesti, ali vjerujem da je to ionako poznato većini čitatelja koji knjigu uzmu u ruku. Za one koji ne spadaju u Bossove obožavatelje, knjiga bi mogla biti ponešto dosadna, ali isto tako i motivirajuća iz dva razloga. Prvo, jer priča priču o čovjeku koji je postigao uspjeh u svom području, a da on pritom taj uspjeh ne preuveličava, odnosno ni u jednom trenutku ne dolazi do izražaja njegov ego. Drugo, ova bi knjiga mogla motivirati nekog da krene u preslušavanje Springsteenove obimne diskografije. Ima tu još jedna stvar - ovo nije klasična priča o uspjehu, preko trnja do zvijezda američkog sna. Springsteen se trudio i postigao uspjeh, ali kako sam priznaje, imao je i sreće.
"Uspjeh se dijelom sastoji od toga da znate što napraviti s onim što imate, a što s onim što nemate. Kako je rekao Clint Eastwood: 'Čovjek mora znati koja su mu ograničenja.' Onda ih zaboraviš i kreneš dalje."
Radi se o čovjeku koji je slijedio svoje ambicije, slušao jednako razum i srce te znao se nositi s teškim odlukama i postao Gazda, vođa benda, u pravom smislu riječi. Poznat je Springsteenov nepodnošljivi perfekcionizam, sklonost da svaku pjesmu glanca do iznemoglosti dovodeći tako na rub ludila svoje kolege, a od toga ni on sam ne bježi u ovoj knjizi. Isto tako ne bježi od zahvale ljudima koji su mu pomogli na njegovom putu i bez kojih možda ne bi bio to što jest. Kada se spomene Springsteen, nemoguće je ignorirati važnost i utjecaj jednog Stevea Van Zandta, Clarencea Clemmonsa, Jona Landaua...
Na kraju pohvale idu odličnom prijevodu Lade Furlan Zaborac i Dražena Čulića koji su se lijepo uskladili te zavukli Springsteenu pod kožu i razumjeli njegov stil, a tu se itekako osjeća Bossov lirizam. Jako je pametno što se nije išlo na silu prevoditi naslove pjesama pa je i sam naziv knjige "Born to run" ostavljen netaknut jer osim što se radi o nazivu jednog od ključnih Springsteenovih albuma i pjesama, mogao bi se prevesti na više načina. Knjiga je temeljito lektorirana pa iako se pokoja greškica zna provući, one su rijetkost. (Mladen RADIĆ)