Sandi Blagonić, etnolog i kulturni antropolog, u svom se znanstvenom radu bavi kolektivnim identitetima, političkom antropologijom i medijima. Zadnjih godina radi u pulskom uredu Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU-a, a prije toga bio je kustos u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu te pulskim studentima predavao kolegij Etničnost i nacionalizam. Kolumnist je brojnih novina i portala.
- Uskoro vam izlazi peta knjiga, od toga jedna u koautorstvu, ali je ovo druga koja se bavi Istrom?
- Da, ovo mi je druga knjiga u kojoj se bavim kolektivnim identitetima na području Istre. Prva, "Od Vlaha do Hrvata", u izdanju zagrebačkog nakladnika Jesenski i Turk, bavi se lokalnim identitetima na području Poluotoka: Vlahima, Bezakima, Fućkima, Bazgonima, Ćićima, Kraljevcima od 16. stoljeća do danas. Ti su identiteti tijekom 19. i prve polovice 20. stoljeća bili itekako važniji nego što će biti u drugoj polovici 20. stoljeća. Zanimljivo je da se do zadnje četvrtine 19. stoljeća neelitni slojevi stanovništva u Istri nisu, protivno onome kako se to često zamišlja, identificirali kao Hrvati. Za njih su Hrvati bili "provincijali" - stanovnici Hrvatske, dakle, oni "preko Učke". Tek će u 20. stoljeću uslijediti značajno pretvaranje neelitnih slojeva, Vlaha i Bezaka u, prije svega, Hrvate.
- Nedavno ste gostovali na HRT-u, u emisiji o realityju. Žestoko napadamo realityje, s razlogom naravno, ali zaboravljamo da mnogi drugi oblici popularne kulture, zabave, sporta pa i politike funkcioniraju po istom principu. Njih većina doživljava kao društveno prihvatljive. Kako se bigbrotherovska estetika i etika tako dobro slažu sa sve tradicionalnijim hrvatskim društvom? Gdje su poveznice?
- Nedavno je peticiju za zabranu Big Brothera, Farme i Parova potpisalo stotinu tisuća potpisnika u regiji. Ideja da će time nestati ono čega se u današnjoj striptiz-kulturi grozimo jest posve promašena. Jer, ako pristanemo na zabranu Big Brothera, ne bi li onda, dosljedno tome, trebali pristati na zabranu Facebooka i Instagrama, konačno, i prodaju pametnih telefona jer, nesumnjivo, sve nabrojano djeluje kao katalizator sebeljublja, površnosti, slavljenja slike pred idejama - svega onoga za što se optužuje Big Brother. Osim toga, ne sudjeluju li u stvaranju istih kulturnih obrazaca i, uopće, "novog čovjeka" jednako tako reklamni slogani koji nam poručuju: "Slijedi svoje instinkte", "Brini o sebi", "Ti to zaslužuješ", "Neka sva čula uživaju"? Bi li onda i njih trebalo zabraniti? Ovako, izgleda da se želi zabraniti samo ono što je doseglo razinu simbola; zato da ne bi previše stršilo, da nas, svojom prisutnošću, ne bi uznemiravalo i podsjećalo na činjenicu da živimo upravo u svijetu čiji simbol želimo zabraniti: kao kada bi katolici sutra zatražili zabranu raspela. To jest zanimljiv paradoks: skandalizirani se bavimo produktima modernog neoliberalnog kapitalizma i pritom se njima tješimo.
- Baveći se nevažnim "skandaloznim" izjavama političara, a ne bitnim životnim pitanjima, mediji potpiruju tu atmosferu predizbornog spektakla. Ne libe se ni izvrtanja činjenica. Presuda, recimo, Ustavnog suda o proceduralnoj pogreški u postupku protiv Ive Sanadera u nekim glavama i medijskim prezentacijama postala je oslobađajuća i za bivšeg premijera i za njegovu stranku.
- Naravno da HDZ želi ublažiti činjenicu da su njihovi članovi, dva i pol desetljeća instrumentalizirajući hrvatstvo, otuđili stotine milijuna pa i milijarde kuna. Ako prihvatimo onu vrstu diskursa koji koristi popularnu frazu o poginulim braniteljima što su ugradili vlastite živote u temelje ove države, onda moramo biti konzekventni i priznati ono što žrtve branitelja čini još tragičnijima: to, naime, da su vlastite živote ugradili i u temelje Pašalićeve vile u Sesvetama jednako kao i Sanaderove u Kozarčevoj ulici. A što se u HDZ-u u međuvremenu dogodilo? Kalmetu, koji se nalazi pred dugotrajnom obradom USKOK-a, na mjestu saborskog zastupnika zamijenio je Ante Jerolimov protiv kojeg se vodio sudski postupak zbog kaznenog djela protiv okoliša, a obustavljen je dok mu nije skinut imunitet.
Katarza s krivotvoriteljima diploma
- Nakon što se ispostavilo da je krivotvorio diplomu ekonomskog fakulteta, Jerolimov se povukao iz Sabora. Nakon toga, HDZ na njegovo mjesto postavlja Josipu Rimac, koju USKOK tereti da je nelegalno stekla stambeni prostor. S tim se saldom u javnosti opetovano pojavljuje Tomislav Karamarko tvrdeći da je HDZ "prošao svoju katarzu". Kakva je to vrst katarze nakon koje strankom defiliraju sve te kalmete i jerolimovi, kad je drugi čovjek stranke prepisivač diplomskog rada? I koji su i kakvi su to sveučilišni profesori koji sjede u HDZ-u, a koje prisutnost prepisivača Milijana Brkića duboko ne vrijeđa? Ovdje valja samo ponoviti onu da narod ima upravo onakvu vlast kakvu zaslužuje.
- Pa ipak, HDZ ima šanse osvojiti vlast. Mnogi im već odavno prostiru crvene tepihe. Može li se na izborima u Hrvatskoj pobijediti bez autoritarnih vođa koji viču i dižu desnice, bez ultranacionalizma? Kao da smo se katapultirali u 90-e, stariji bi prepoznali i 40-e.
- Jedno istraživanje provedeno u Jugoslaviji 1970-ih pokazalo je iznenađujući podatak: najviši udio autoritarnih ličnosti na svijetu ima Jugoslavija. Taj se, toliko visok postotak, u kasnijim istraživanjima nije potvrdio, ali je nesumnjivo da su ovi prostori bili sjajna mjesta na kojima će se primiti mladice autoritarne nacionalističke ideologije. Istraživanja koja su do danas rađena pokazuju jasnu korelaciju između autoritarnosti i glasanja za HDZ. Uz to, HDZ je u proteklih 25 godina napravio puno toga da ga je, do danas, teško pobijediti. Ono što je HDZ u 90-ima nazivao uljudbom, bio je snažan proces retradicionalizacije hrvatskog društva. Ono što su, nizom kvalitetnih studija, detektirali brojni znanstvenici, a što se moglo primijetiti i mimo njih, nekako je mimoišlo pažnju znanstvenika poput Ive Banca i Nine Raspudića. Krajem 1990-ih mladi su pokazivali konzervativnije stavove od generacije svojih roditelja. Dio tog procesa bio je i uvođenje vjeronauka. Ako je nastava povijesti na ovim prostorima nekovrsna "predvojnička obuka", kako efektno tvrdi povjesničarka Dubravka Stojanović, onda je šira HDZ-ova "uljudba" bila ispunjena pristupnica HDZ-u koja je samo čekala uplatu članarine.
Karamarko kao perspektivni cenzor
- Kako ocjenjujete aktualnu predizbornu retoriku? Tomislav Karamarko prijeti smjenom ravnatelju kazališta, uređuje TV program i udžbenike povijesti, još spominje NATO-pakt koji ne postoji još od rušenja berlinskog zida…
- Postoji nešto logično u činjenici da je Karamarko još donedavno živio u zabludi da nešto što se zove NATO-pakt i danas postoji. Samo onome tko živi u vremenu kada je postojala organizacija pod tim nazivom mogu se toliko stvarnim činiti i Jugoslaveni i komunisti od kojih svakodnevno verbalno raskužuje Hrvatsku. Problem nastaje kada netko takav, zaglavljen u bespućima hladnog rata, pretendira biti premijerom jedne države 2015. godine. Osobita je bizarnost da čovjek koji je uvjeren u postojanje NATO-pakta javno iskazuje nezadovoljstvo udžbenicima povijesti, najavljujući pisanje novih.
Taj perspektivni cenzor, nakon što je najavio obračunati se s agencijama za ispitivanje javnog mnijenja, sad najavljuje smjenu ravnatelja riječkog HNK-a. To ne treba čuditi. Paradoksalno: onaj koji najviše upozorava na demokratski deficit "nasljednika Komunističke partije" hoće zabranjivati udžbenike, smjenjivati i postavljati intendante i ravnatelje kazališta, proglašava demokratski izabranu vlast nenarodnom, dok u tipičnoj maniri autoritarnog vođe prokazuje unutarnje neprijatelje.
Njegov je prethodnik tvrdio da su svi neprijatelji HDZ-a neprijatelji hrvatske države, a stranka kojoj je na čelu u Saboru je izglasala prvo i do danas jedino skidanje imuniteta nekom zastupniku u suvremenoj povijesti Hrvatske zbog verbalnog delikta. Kakva će u sljedećem razdoblju biti Rijeka, određivat će i prisustvo, odnosno odsutnost Frljića iz Rijeke. To bi u Gradu trebali znati.
Garda ratnog zločinca
- Što kažete na postrojavanja Glavaševih sokolova, na koje su i 90-ih prvo odmahivali glavom, a onda su nekima došli glave?
- To je samo nastavak militarizacije ovog društva koja je gotovo do paroksizma dovedena u jeziku militanata ispred Savske 66, u njihovim uniformama i marševima s plinskim bocama. Uzmete li u ruke vjerojatno najnavođeniji tekst Umberta Eca, objavljen sredinom 1990-ih pod nazivom "Ur-fašizam", tada ćete vidjeti kako ovi zadovoljavaju ono što bi mogli nazvati "minimumom ur-fašizma".
Pa opet, nazvati nekoga fašistom ne znači puno. Još je 40-ih godina prošlog stoljeća George Orwell uočio da se riječ fašist, daleko od svog pravog značenja, koristi kao riječ koja naprosto označava nešto ružno. Danas je isto: u medijima možete čitati o "jugo-fašistima", "gay-fašistima", "liberalnim fašistima" čak i "armani-fašistima". U situaciji gdje je svatko fašist, na kraju nitko nije fašist i stoga je tu riječ besmisleno koristiti.
No, vratimo se gardi ratnog zločinca. Svjedočimo igri, tipičnoj za eru političke korektnosti, u kojoj se ono "nekorektno" maskira do one mjere do koje neće izgubiti svoje preferirano značenje. Tako garda, usmjerena na proizvodnju straha, želi biti čitana kao paramilitarna skupina, dok u opseg djelatnosti navodi bezazleniju sportsko-rekreacijsku, redarstvenu i protokolarnu djelatnost.
Isto je i insignijama. Otkako se slovo "U" povuklo iz mainstreama, ostala je crna boja, pri čemu ona funkcionira na način da oni koji je nose žele da znamo što simbolizira, ali da im to istovremeno ne možemo dokazati. (Razgovarala Duška PALIBRK)