Blago Nijemcima što imaju Viktora Žmegaca, rekao je Vojo Šiljak na pocetku Dorucka s autorom 16. sajma knjige u Istri, a na kojem je gost bio ugledni germanist i muzikolog, autor brojnih strucnih knjiga o njemackoj kulturi i književnosti te vrhunski intelektualac.
Saznali smo da Žmegac voli smijeh i humor, odnosno sve nacine izražavanja emocija, a da ne bježi niti od suza u teškim situacijama i životnim trenucima, o cemu govori i u svojim "SMS esejima".
- Pojam humora je jako rastezljiv, a kako je rekao veliki Cehov, u književnosti su za humor potrebna dva cimbenika, citatelj i pisac, kao što je to i u svakoj drugoj situaciji - onaj koji daje i onaj koji prima. Rasplakati covjeka je lakše negoli nasmijati ga, rekao je Žmegac.
Govorio je i o svome iskustvu rada na inozemnim sveucilištima, od Austrije preko Njemacke do Danske, te kazao da su najveca i najpoznatija sveucilišta smještena u malim gradovima. Pricajuci o umjetnosti u Njemackoj, napomenuo je da ta zemlja, za razliku od Francuske, gdje je središte zbivanja Pariz, ima nekoliko gradova kulture, a ne samo jedno veliko središte. Njemacki su gradovi kulture i umjetnosti, svaki na svoj nacin, Hamburg, Stuttgart, Leipzig, Berlin…
Žmegac se tijekom razgovora sa Šiljkom osvrnuo i na problematiku prevodenja rekavši da mu je dosadno prevoditi vlastita djela, dok prevodenje opcenito nije dosadno, vec je virtuozno.
Za Ivu Pogorelica je rekao da je veliki pijanist kojem se divi, ali je postao veliki ekscentrik te ima potrebu da baš na svakom koncertu bude drukciji od ostalih. Žmegacevi su miljenici, što se tice glazbenika, Haydn, Mozart, Mahler i Beethoven, ali nije istaknuo tko mu je broj jedan jer, kako je rekao, za odredeni rang više ne vrijede ljestvice jer su te ljestvice primjenjive samo do neke visine kvalitete pojedinaca.
Žmegac je i strastveni filmofil te voli gledati nova ostvarenja sedme umjetnosti. Mobitel ima i služi se njime, ali jednostrano - samo da zove kada mu nešto treba.
Navodeci osnovne podatke iz Žmegaceve opsežne biografije,
Šiljak je rekao da je ovaj veliki intelektualac germanistiku studirao u
Zagrebu i Göttingenu. Doktorat znanosti stekao je 1959., a od 1971. pa
sve do umirovljenja 1999. redoviti je profesor njemacke književnosti na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu (od 2002. profesor emeritus). Objavio je
više od 20 strucnih knjiga na hrvatskom i njemackom jeziku. Glavni je
urednik casopisa Umjetnost rijeci. No, još uvijek je dopisni clan
HAZU-a.