U tiskanom izdanju Glasa Istre objavljena je vijest da ce rovinjski lovci poubijati 15 lisica na svom podrucju da bi sprijecili širenje bjesnoce. Ove srednjevjekovne argumente ni djeca više ne kupuju.
Zanima me koliko ce lisica, od tih 15 nasumice ubijenih, biti zaraženo bjesnocom? Vjerojatno ni jedna. Zato zovimo stvari pravim imenom: sezona lova bliži se kraju pa sad kad nije dozvoljeno ubijati druge životinje, treba naci nova opravdanja za korištenje puške.
Svjesna sam opasnosti koju bjesnoca predstavlja i ljudima i životinjama te smatram nažalost da lisice koje su zaista bijesne treba ubiti da bi se sprijecila zaraza, zaštitili životi, a životinjama skratile muke. No zanima me kako ce lovci ustanoviti da na nišanu imaju baš bijesnu lisicu?
Zemlje kao na primjer Švedska i Norveška, koje bjesnoce nemaju vec 100 godina, riješile su taj problem oralnim cjepivom, koje se stavljalo u mamce i, kao što istraživanja pokazuju, jedini su uspješni nacin potpunog istrebljivanja bjesnoce.
Postoje europski fondovi za financiranje ovakvih akcija, no kako bi se ta mala grupa veseljaka nastavila zabavljati po šumama ako se lisica ne bi mogla proglasiti opasnom štetocinom?
To malo životinja što je u Istri ostalo trebalo bi cuvati i njegovati i dati im svu mogucu zaštitu da bi opstale. Dosta nam je bespotrebnog ubijanja i iživljavanja nad ekološkim sistemom koji ne pripada samo lovcima, nego svima nama.