U moru datuma predradnji i radnji tijekom upisivanja podrucja Sv. Katarina-Monumenti i Hidrobaza kod Štinjana u registar kulturnih dobara RH prvi datum koji pricu oko natjecaja za lokacije Brijuni rivijere cini posebno apsurdnom je 1. srpnja 2011. Tog je datuma tadašnji ministar kulture Jasen Mesic donio listu novih kulturnih dobara u Hrvatskoj, a na listi se pod registarskim brojem Z-4651 našao "Vojni kompleks na podrucju otoka Sv. Katarina".
Natjecaj za tri lokacije projekta Brijuni rivijera, medu kojima je i otok Sv. Katarina, kao dio podrucja Sv. Katarina-Monumenti, raspisan je 15. rujna 2011., dakle dva i pol mjeseca kasnije, no u tom se natjecaju potencijalne investitore ni na koji nacin ne informira da je Sv. Katarina kulturno dobro.
Osnovno je pitanje: zašto se u natjecaju za jedan od proklamirano najvažnijih projekata u državi ne spominje da ce investitor na tim podrucjima naici na kulturna dobra pod zaštitom? Je li tu u pitanju manjak komunikacije izmedu ministarstava, najobicniji previd i šlampavost ili su sastavljaci natjecaja zakljucili da spominjanje Sv. Katarine kao kulturnog dobra ne mijenja njegove propozicije?
S druge strane, Ministarstvo kulture u svom jucerašnjem priopcenju koje potpisuje glasnogovornica Nataša Petrinjak još više zamucuje vodu navodom da je vojni kompleks na podrucju otoka Sv. Katarina uvršten na listu zašticenih kulturnih dobara još 2009. godine. No, Sv. Katarinu u listama iz registra kulturnih dobra objavljenim te godine u Narodnim novinama nije moguce pronaci - vec se ona pojavljuje u gore spomenutoj listi u srpnju 2011.
Iz Ministarstva porucuju i da su se paralelno s proglašenjem Sv. Katarine kao kulturnog dobra odvijale i predradnje za uvrštenje u registar kulturnih dobara zona Monumenti i Hidrobaza. U dopisu Konzervatorskog odjela iz Pule upucenom 25. srpnja 2011. Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture predlaže se da se i za podrucja Monumenti (Pula), Hidrobaza (Štinjan) i Pineta (Fažana) izradi prijedlog za utvrdivanje svojstva kulturnog dobra, i to do kraja rujna 2011., nakon što se u kolovozu 2011. prikupi sva potrebna dokumentacija.
To je i ucinjeno, a Konzervatorski odjel u Puli prijedlog za utvrdivanje svojstva kulturnog dobra za podrucja Monumenti i Hidrobaza šalje 26. rujna 2011., dok Strucno povjerenstvo za utvrdivanje svojstva kulturnog dobra to prihvaca na sjednici održanoj 19. listopada iste godine.
Drugim rijecima, Ministarstvo kulture bilo je upoznato s buducim akcijama Konzervatorskog odjela u Puli na tim zonama prije no što je Vlada raspisala natjecaj za Brijuni rivijeru, no pri sklapanju natjecaja to nitko nije spominjao. Nakon objave natjecaja 15. rujna 2011. Ministarstvo kulture nastavilo je proceduru uvrštavanja Monumenata i Hidrobaze na listu kulturnih dobara, a u svom priopcenju navodi da to "nema nikakve izravne veze sa završetkom natjecaja za projekt Brijuni rivijera. (Boris VINCEK)
Što je mislio ministar Mesic?
Za lokaciju Sv.Katarina-Monumenti natjecaj je raspisala sama Vlada, a ne tvrtka Brijuni rivijera, što daje posebnu težinu cinjenici da podatak o statusu zašticenog kulturnog dobra za otok Sv. Katarina nije prenesen mogucim zainteresiranim ulagacima.
Razlog je zakonska odredba da jedino Vlada može dati koncesiju na pomorskom dobru u trajanju od 50 godina, što je u ovom slucaju bilo potrebno zbog predvidene izgradnje dviju marina. Previd je tim neobicniji jer je u toj istoj Vladi 12. rujna 2011., kad je donesena odluka o raspisivanju natjecaja, sjedio i ministar Jasen Mesic koji je morao znati da je otok Sv. Katarina zašticeno kulturno dobro. Za lokacije Pineta i Hidrobaza natjecaj je pak raspisala tvrtka Brijuni rivijera. (GI)