Obracam Vam se ponukana nedavnim posjetom našem prelijepom mjestašcu Fažani. Prijepodne suprug i ja odlazimo u nabavku namirnica, kupujemo novine te odlucimo sjesti u jednom od fažanskih kafica (podaci poznati redakciji, op. ur.), u kojem smo ujedno i jedini gosti.
Suprug narucuje espresso i mineralnu, a ja tonik. Konobarica navodi da nemaju tonika, ljubazno pita može li bitter lemon od tri decilitra, što prihvacam. Nekoliko trenutaka kasnije donosi nam na stol kavu, PVC bocicu mineralne vode od pola litre te cašu bitter lemona - rinfuzo!
Nakon pola sata zatražili smo racun, dolazi konobar i kaže: 41 kuna. Vec sam gotovo izustila da je u pitanju pogrešan racun. No suprug vadi novce i placa. Konobar odlazi i vraca se s ostatkom. Vidjevši nas zacudene pita: "Zar nešto nije u redu?".
Ne, cijena nije u redu! Ostali smo zaprepašteni! Caša soka 18 kuna, pola litre mineralne 17 kuna. Napominjem da se ta mineralna može u super-marketu kupiti za 3,79 kn!, a bitter lemon od 1,5 litre za 12,99 kuna. Od te boce mogu poslužiti šest gostiju.
Da ne pricam o cinjenici da ugostitelji nabavljaju po veleprodajnoj cijeni. Uz to, vec dugo vremena nisam imala prilike doživjeti da se gazirani sok u ugostiteljskom objektu pretace iz vece ambalaže, a kamo li da ti cašu soka naplate 18 kuna.
Tek tada postalo nam je jasno zbog cega je konobar negodovao kako u lokalu nema gostiju. Uz ovakve cijene - ništa cudno! Gotovo svako naše slobodno jutro provodimo u Fažani, no ovaj objekt zasigurno više nikada necemo posjetiti, a dakako da cemo o tome obavijestiti i svoje poznanike. (Marina i Dean)