Nakon dva sata "Voza" bez voznog reda publika je u nedjelju ustala sa stolaca u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula kako bi zapljeskala redatelju i glumcu Voji Brajoviću te njegovom kolegi Sergeju Trifunoviću. Teško je reći tko je bio bolji, odnosno uvjerljiviji u ovoj duodrami u produkciji beogradskog Zvezdara teatra prema tekstu Cormaca McCarthyja koji se u originalu zove "Sunset Limited".
Dvije koncepcije, dva svijeta
Lik, ovdje nazvan tek Crni, spašava profesora koji je želio svoj život okončati bacanjem pod vlak. Profesor je ateist, a njegov spasilac čovjek koji je u jednom trenutku svog života otkrio vjeru u Boga i ta vjera ga motivira da čini dobre stvari. Profesor pak vjeruje u razum, znanost, kulturu, književnost… koji su nekad bili važni ali su ih ljudi, kaže, prestali cijeniti.
- Svijet koji sam volio bio je vrlo krhak, lomljiv, a ja sam mislio da je neuništiv, objašnjava profesor motive koji su ga gurnuli pred vlak. Njegov anđeo spasitelj ipak neće pasti na te velike "moćnozvučeće" riječi nego će ga opisati kao "narkomana kulture". "Ja sam vjernik u brzi vlak", odbrusit će mu profesor koji drži da se zapadna civilizacija pretvorila u dim iz dimnjaka Auschwitza.
Dva lika predstavljaju dvije koncepcije, dva svijeta, ali kao što je profesor imao dobre motive da se baci pred vlak, tako je i njegov novi poznanik imao dobre razloge da ga spasi. Profesor je sa svojih 4000 pročitanih knjiga našao razloga da se ubije, a Crni je, naprotiv, nakon 276 šavova koje je zadobio nakon tučnjave u zatvoru našao razlog da se okrene Bogu. Tko će pobijediti u srazu ove dvije koncepcije? Nitko. Publika će morati sama odlučiti.
Crni nije tipičan anđeoski lik, on je bivši zatvorenik ciničan do bola i on se brine za profesora, ali ga ne tetoši i ne podilazi njemu, niti publici, patetičnim frazetinama. Zapravo jedino kada djeluje nekako uzvišeno je kada govori da nema Židova, nema crnih, bijelih, žutih, obojenih, kada profesoru objašnjava da su svi braća. No, profesor to ne prihvaća. Ne zato jer je isključiv, nego zato jer u tome ne vidi smisao.
Dva jaka glumca
- Proklet bio tvoj bližnji! Da, prepoznajem se u njemu i muka mi je od toga!, kaže profesor koji ne želi biti dio ovog svijeta, ne želi biti dio zajednice i žudi za ništavilom. Profesor ima jednu tajnu, jer on je profesor mraka…
Ima u McCarthyjevom tekstu puno jakih replika, komentara na život, religiju, slobodu, povijest.
Žudnja za Bogom je nedostatak, reći će profesor u jednom trenutku a njegov spasitelj će ga spremno dočekati i poklopiti: "Da, ono što nedostaje je Bog". Netko od njih dvojice konstatirat će kako vjernik treba pronaći izazov vjere, ali nevjernik ima problem jer traži istinu.
Da bi se takva predstava razvila u pravom smjeru, potrebna su dva jaka glumca a Trifunović i Brajović to definitivno jesu. U prvom dijelu Trifunović je taj čija mladalačka energija drži predstavu, dok je Brajović u početku više kao neki zbunjeni promatrač, ali on je jednostavno prejak da bi u toj poziciji ostao. Kada bude došlo njegovo vrijeme za udarac, učinit će to silovito i uvjerljivo podsjetiti zašto je jedan od najvećih glumaca s područja bivše države. Brajović i Trifunović vješto pariraju jedan drugom, a Trifunović, osim što odlično glumi, svira gitaru i klavir, pa s pozornice povremeno dopiru zvukovi bluesa s obzirom da se radnja zbiva u američkoj Louisiani, jer Trifunovićev je lik zapravo crnac (u filmskoj verziji glumio ga je Samuel L. Jackson). Brajoviću je pak ovo bila prva režija i snašao se odlično.
Mračna priča
Mračna priča prožeta je crnim humorom i željom da se publiku što više uvuče u nju, da oni koji su došli nikako ne ostanu tek pasivni promatrači radi čega je svjetlo nad gledalištem cijelo vrijeme upaljeno. Dojma smo da se u tome i uspjelo.
Netko je jednom rekao da "ono o čemu se ne može govoriti o tome se treba šutjeti", ali znači li to da se onda smiju niti postavljati pitanja? Jer to je ono što rade protagonisti "Voza" - rafalno propituju jedan drugog ali i sebe same i na kraju samog Boga te ta pitanja ostavljaju otvorena publici. Odgovora možda i nema, ali netko drugi je pak jednom kazao da "ne prosvjetljuje odgovor nego pitanje". (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)