Reprezentativna monografija Vlade Benussija "Povijest rovinjskih bitinada kroz zbirke stihova i glazbi - La stroia delle bitinade rovignesi attraverso la raccolata dei testi e delle musiche" objavljena je ovih dana u povodu obilježavanja 65. obljetnice Kulturno-umjetničkog društva "Marco Garbin" Zajednice Talijana Rovinja, koja je i izdavač.
Knjiga na 366 stranica i s mnoštvom podataka, slika i notnog zapisa bilježi možda, uz batanu, jedini i najupečatljiviji identitet Rovinja jedinstveno pjevanje i sviranje bitinada, aria da nuoto - noćnih arija koje su ribarima i težacima stoljećima davali životnu snagu svakodnevnog ritma.
Pjevali su i radili, vukli mreže, šivali ih i popravljali, bacali osti, lomili vesla, kopali i sjekli, a budući da su im ruke pritom bile zauzete alatima, nisu se mogli istovremeno pratiti na instrumentima pa su ih glasovima imitirali.
Kada bi se mladi ženili, slavili su svirkom i pjevanjem, često prekidani pucnjavom iz vatrenog oružja ispod prozora mladenki, a također i za blagdana Svih svetih. I tako je nastala bitinada, "a capella" pjesma i fenomen najznačajnijeg identiteta Rovinja, baš u onoj mjeri kao što je to dalmatinska klapska pjesma koju je nedavno i UNESCO prepoznao i uvrstio na listu svoje kulturne baštine, a Ministarstvo kulture RH također i bitinade kao čuvare baštine ovog ribarskog grada bogate prošlosti i sadašnjosti.
Massimo Brajković, rovinjski skladatelj i akademski glazbenik, kao jedan od autora u predgovoru monografije napisat će da ushićuje i iznenađuje "moto emotivnosti kod svake izvedbe koji je gotovo neponovljiv" i baš u autoru ove knjige Vladi Benussiju vidi idealnu osobu kao ponajboljeg poznavatelja ove materije da se uhvatio ukoštac te sakupio, obradio, sačuvao stare i radio na novim napjevima, priredio varijante izvedbi te posebno novonastalih skladbi pisanih na način bitinada.
Kao važne i neizostavne autore i kroničare koji su i bitinade stavljali na važno mjesto spominje Bernarda Benussija, Antonija Ivu, Tosasa Caenazza, pa sve do prve istarske tiskare braće Coana 1859., prve zbirke narodnih napjeva iz 1862. objavljene u lokalnom listu L'Aurora te posebno zbirke iz 1877. s napjevima koje je u Rovinju zabilježio Ive i koje su se generacijama prenosile od Rovinja širom Italije, a tri puta citira i same bitinade i navodi u kojem su se kontekstu izvodile, kako i kada.
Bitinada je zaštitni znak KUD-a "Marco Garbina", a vodi ga maestro Benussi. Zahvaljujući tome od 1965. snimljeni su mnogi albumi, kasete, CD-i koji su sada i sastavni dio monografije u novoj tehnologiji te je tako ostvarena želja mnogih koji su ukazivali da nedostaje adekvatan dokumentaristički pristup svog tog dragocjenog materijala.
U ondašnjem Jugotonu izdan je album La viecia batana (1966.), nazvan po svojevrsnoj himni pjevača bitinada, a uz petnaest članova zbora glas solista bio je Liliane Budicin-Manestar.
Spominju se i imena tintina vatrogasca Romana Chiurca, ribara i soprana Giacoma Quarantotta Meta i poljoprivrednika Cristofora Sponze Catalana, koji je bio i vođa i učitelj grupe. (Mate ĆURIĆ)