Marc Chagall bio je Židov i to se vidi i osjeti u njegovim djelima. Vidi se i da je potekao iz jedne povučene zajednice u kojoj se židovstvom nije dičilo. Naposljetku, jedna stigma nad glavama Židova strepi i danas, tvrdi Jasenka Furst iz židovske vjerske zajednice "Bet Israel" iz Zagreba. Kao umjetnik, kroz godine on postaje moderni umjetnik, ali ćete u svakom njegovom djelu uočiti odraz asketskog svijeta.
Predavanje koje je pod nazivom "Marc Chagall i židovstvo" održano u srijedu u večernjim satima bavilo se upravo težinom židovstva i njegovom preslikom na umjetnički rad velikog Chagalla. Ulaz je bio slobodan za sve zainteresirane, a okupilo se dvadesetak znatiželjnika, Rovinjaca i gostiju koji su u ovoj toploj ljetnoj večeri pronašli pravu priliku za učenje i analiziranje Chagallovih djela, okupljenih pod nazivom "S onu strane boje", opusa od 90 grafičkih radova iz ranih dvadesetih do sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, bakropisa, litografija i drvoreza.
Predavanje je bilo u znaku propitivanja židovskih motiva u Chagallovom umjetničkom izričaju, sprega kreativnosti i židovske tradicije koji su neizostavni dio razumijevanja njegove umjetnosti pa i rovinjskog postava, rekla je Nataša Bošnjaković iz Zavičajnog muzeja Grada Rovinja. Koje su pak predrasude prema Židovima danas, a da ih je na svojoj koži iskusio i sam Chagall rekla je Jasenka Furst. Izdvaja opće mišljenje da su Židovi bogati, da upravljaju bankama i svijetom te da su kao ljudi nadareni više od drugih rekla. - Jedinstvenost jest da su se okupili oko knjige zbog čega i slove kao narod knjige, imaju svoju zemlju u koju su se uvijek htjeli vratiti, ali ono što ih je zadržalo je Tora. Pod pritiskom svijeta i društvenih normi, mržnje prema Židovima prestali su govoriti hebrejski jezik, ali su svoju zajednicu uspjeli očuvati upravo uz knjigu veli Furst. Hebrejski slijedom okolnosti ipak nije doživio sudbinu latinskog i vratio se iz mrtvih. Danas se koristi u zajednicama Židova među kojima je i sama Jasenka Furst. Ona sama priznaje da njihovu vjersku zajednicu u Zagrebu čuvaju stražari. – Činjenica je i da nošenje kipe nije poželjno, pa muškarci Židovi svoje kipe prekrivaju kapama da bi izbjegli osudu nežidovske okoline. Sam Chagall, osim što je bio Židov u likovnoj se umjetnosti isticao i svojom voljom, zgodan je primjer za to Mojsije koji u Chagallovim očima ima rogove. Kroz predavanje se provuklo i nezaobilazno pitanje holokausta i zašto su Židovi dozvolili da ih se ubija. – Prepustili su se sudbini, stekli su kolektivni osjećaj da nisu vrijedni ljudskog dostojanstva, veli Furst.
Večer Chagallove umjetnosti, židovstvo kao načina života, a ne vjere dočarao je i Tomas Kutinjač čitajući hasidske priče, "Izrael i neprijatelj" autora Meyera Levina. (Paola BARIČEVIĆ)