Biskupiji i benediktincima Dajla zanimljiva zbog - novca

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

"Što se tice otaca benediktinaca iz Praglie, ocjenjujemo to razlikom u mišljenju, a moguci nesporazum, ako do njega dode, izmedu pojedinih institucija unutar Crkve rješava se na drugaciji nacin i na drugome mjestu", izjavio je biskup Ivan Milovan za Glas Istre u rujnu 2004., kada se prvi put javno pocelo govoriti o sporu izmedu talijanskih benediktinaca i Župe Dajla, odnosno porecke i pulske biskupije.

Sada kada se taj problem ocito riješio "na drugaciji nacin i na drugome mjestu" - odlukom Vatikana da sporno zemljište dodijeli talijanskim benediktincima - biskup Milovan je promijenio plocu i obratio se svjetovnoj vlasti, premijerki i predsjedniku, od kojih traži pomoc ne bi li ipak Crkva u Istri zadržala stotine hektara zemljišta u i oko Dajle.

Prica u vezi s crkvenim zemljištem u Dajli puno je starija i kompliciranija no što se sada o tome javno zbori. To je zemljište, podsjetimo, djelomicnim rješenjima o denacionalizaciji Ureda državne uprave Istarske županije ispostave Buje dodijeljeno 1999. župi Dajla.

Taj vrlo upitan povrat imovine, ako je istina da je Crkva prethodno bila obeštecena za nacionaliziranu imovinu, amenovali su tadašnji predsjednik Županijskog suda u Puli Ivan Milanovic i djelatnica Ureda državne uprave Nada Curcibašic. Oni su na osnovi priložene punomoci iz 1975. donijeli upravni akt kojim je župa Dajla preko noci stekla stotine hektara priobalnog zemljišta.

U ponedjeljak smo, stoga, uputili zamolbu Uredu državne uprave Istarske županije da nam omoguci uvid u spise u tim predmetima, no jucer su odgovorili da nam ne mogu dati uvid u spise zato što se oni nalaze na rješavanju pri Upravnom sudu Republike Hrvatske. To bi drugim rijecima znacilo da je na Upravnom sudu još uvijek u tijeku postupak, iako se opatija Praglia obavezala sporazumom o medusobnim odnosima da ce povuci tužbu s Upravnog suda podignutu 2010.

Kljucno rješenje o denacionalizaciji


Upravo bi to rješenje o denacionalizaciji moglo biti kljucno u ovoj prici, slažu se pravni strucnjaci s kojima smo razgovarali. Kažu da je država time sama zakomplicirala cijelu stvar buduci da je denacionalizirala zemljište za koje su prijašnji vlasnici vec bili obešteceni.

Doduše, slažu se da treba prvo provjeriti tko je tocno i koliko obeštecen i je li novac uopce uplacen na pravu adresu. Smatraju bitnim rješenje o denacionalizaciji, ali i njegovo obrazloženje jer kažu da bi to vjerojatno otkrilo puno toga. Slažu se da opatija Praglia kao pravna osoba nije mogla biti predmetom denacionalizacije buduci da je rijec o stranoj pravnoj osobi koja, po ugovoru izmedu Vatikana i Hrvatske, ne može sudjelovati u takvom postupku (u meduvremenu je talijanska opatija osnovala tvrtku u Puli koja bi zapravo trebala raspolagati zemljištem).

Vatikan je, medutim, zaobišao spomenuti ugovor time što je nametnutim sporazumom prisilio porecku i pulsku biskupiju da preda zemljište opatiji Praglia, o cemu smo prvi detaljno pisali još u subotu. Naši sugovornici slažu se i da je Vatikan na to imao pravo zbog svog ustroja.

Najviše je, po njima, kriva Republika Hrvatska, odnosno institucije vlasti iz 90-ih, koje su obecale vratiti Crkvi otudeno zemljište, iako to mnoge države u Europi nisu ucinile. Time su si zapravo potpisali presudu i nemaju se više zbog cega buniti kada papa donese odluku kakvu je donio u slucaju Dajle jer to postaje unutarnja stvar Crkve.

Kako bilo, cinjenica je da je ovdje krenuo brat na brata, a sve zbog atraktivnog zemljišta koje ocito nadilazi moral i etiku o kojima poducava Katolicka crkva. Naime, porecka i pulska biskupija kroz godine je pokazala da je njen najvažniji interes na ovom podrucju bilo mešetarenje zemljištem.

Osnovali su tvrtke preko kojih su prodavali zemljište i tako izbjegavali placanje poreza. Tvrtku Golf Istra, na koju su prenijeli 76 hektara zemljišta, prodali su odvjetniku Branku Škarici za 20-ak milijuna kuna, a on zatim tvrtki Makro 5 iz Buja za navodno puno višu cijenu.

Naime, špediterska kuca Sorko iz Karlovca nudila ju je još 2004. potencijalnim investitorima za 20-ak milijuna eura, predstavljajuci zemljište kao dijelom crkveno iako ga je Crkva tada, barem na papiru, vec bila prodala. Odvjetnicki ured Škarice i partnera pojavljuje se i kao zastupnik tvrtke znakovitog naziva Benedikt d.o.o., na koju je takoder prenesen dio zemljišta u Dajli.

Osnivaci te tvrtke su porecka i pulska biskupija, župa Dajla, te austrijska Diözesane Immobilien-Stiftung (Biskupijska zaklada za nekretnine), a jedan od clanova Nadzornog odbora je kancelar Ilija Jakovljevic.

Zadržimo se još na crkvenom projektu gradnje golf igrališta. Crkva je, uz nikada ispunjeno obecanje da tamošnje poljoprivrednike nece potjerati s dijela zemljišta koje su dotada obradivali, najprije županijskim prostornim planom dobila prenamjenu terena u golf igralište. Projekt su simbolicno nazvali "Fratarska šuma".

Iako je vlast u Opcini Brtonigla 2004. tvrdila da  Crkvi nece dopustiti gradnju uz golf teren, nagla promjena mišljenja dogodila se 2009., kada usvajaju Urbanisticki plan uredenja golf igrališta uz koji ce biti izgradeno najviše 520 postelja. Projekt bi se sada trebao realizirati pod nazivom "Biska Golf Istra". (Bojan ŽIŽOVIC)

PROCITALI STE SKRACENU VERZIJU TEKSTA. VIŠE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE OD CETVRTKA.


Podijeli: Facebook Twiter