Rijeka Krka jedna je od najatraktivnijih i najneobicnijih medu zaista brojnim prirodnim ljepotama kojima Hrvatska obiluje, a ono po cemu zaslužuje ove epitete ponajprije je njen smještaj. Naime, 72,5 kilometra duga rijeka tece od Knina do Šibenika, najcešce krševitim podrucjem. Pustopoljina kojoj daje živost i nesvakidašnju ljepotu vidljivu možda najuocljivije iz zraka, jer pogled s visine svjedoci o modroj vijugavoj "pruzi", obrubljena je gustim zelenilom ili bjelinom visokih klisura. U kršu dalmatinskog zaleda Krka zaista djeluje pomalo i nestvarno pa i nije cudo što u narodu ovog kraja vec stoljecima živi predaja kako su vode Krke vlasi Dinare koja, po istoj toj predaji, rada Krku.
Kanjon rijeke Krke, usjecen u kamenu zaravan, spada medu svjetska cuda prirode, a njegov nastanak znanstvenici vežu uz prethistorijska tektonska kretanja Africke kontinentalne ploce prema Euroazijskoj što je izazvalo pomicanja zemlje koja su na zaravni kojom danas tece Krka stvorili dubok usjek, a završava na južnim obalama otoka Zlarina. Naravno, u ta davna doba razina mora bila je niža nego danas, a kada je prije 18.000 godina došlo do zadnjeg velikog otapanja leda razina mora se podigla, prekrila znatan dio kanjona te morskom vodom darivala Krku sve do Skradinskog buka stvorivši estuarij - morem potopljeno rijecno ušce u kojem se miješaju morska i rijecna voda pa tako u doba jeseni i zime vode Krke znaju doprijeti sve do Zlarina, ali zato u ostalim godišnjim dobima more "stiže" sve do pod Skradinski buk stvarajuci tzv. bocatu vodu s vrlo bogatim i raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. No, estuarij i atraktivni Skradinski buk sa 17 prekrasnih malih slapova koji se s visine od 45,7 metara kaskadama spuštaju prema ušcu, najmirniji i najidilicniji su dio ljepotice Krke, rijeke koja svoju snagu, mistiku i ljepotu u najvecoj mjeri iskazuje upravo u kanjonu.
Vozeci se brodom ili camcem kroz goleme usjeke kojima Krka tece nemoguce je bar na tren ne pomisliti na pejzaže znane nam iz kultnog filmskog serijala "Gospodar prstenova". Kristalno modra dalmatinska ljepotica uronjena je u zelenilom bogatu obalu koja na onim najdivljijim mjestima gornjeg toka Krke mjesto ustupa strmim, surim liticama. Ovaj divlji dio Krke, rijeke koja u svega 72,5 kilometra dužine nudi iznimno bogatstvo sadržaja i prirodnih ljepota, pocinje vec na dionici koja od otoka Visovac vodi prema Roškom slapu, a u pravom se smislu nastavlja potom uzvodno od Roškog slapa nudeci u svakom trenutku putniku mogucnost uživanja u nepatvorenoj divljini i mjestima gdje doslovce nikada nije krocila ljudska noga.
Snagu te divljine moguce je osjetiti vec pri pogledu na Roški slap, 27 metara visoko slapište s bezbroj rukavaca i kaskada koje snažno i žestoko ispunjavaju jezero Babic. Gornji dio slapa cine "biserne ogrlice", brojne manje kaskade koje vizualno izgledaju iznimno atraktivno i uklapaju se u opci dojam originalnosti, divljine i posebnosti. Uz lijevu obalu slapišta niz je starinskih mlinica od kojih neke i danas rade. 1909. godine ?ovanin Skelin tu je sagradio hotel koji je bio jedan od prvih turistickih objekata u Dalmaciji, a danas je tu nekoliko manjih restoranskih terasa s jednostavnom, ali vrlo kvalitetnom ponudom domace hrane - pršuta, sira i izvrsnog vina.
Vožnja brodom Nacionalnog parka "Krka" nudi mogucnost uživanja u modrini Krke, ali i pogledu na sure okomite stijene, bujnu i bogatu vegetaciju uz obalu, neobicno velik broj ptica, ništa manje riba... a istodobno je na obali moguce vidjeti stare srednjovjekovne utvrde - Bogocin - grad (ili Vilin - grad) iz 9. stoljeca te vrlo atraktivne tvrdave Necven - grad i Trošenj - grad, smještena jedna nasuprot druge na suprotnim obalama strmog kanjona, izgradene radi cuvanja i nadziranja strateški važnog mosta preko rijeke cemu su i služile od 15. do 18. stoljeca. Vožnja kanjonom završava posjetom srednjovjekovnom pravoslavnom manastiru Svetog arhandela Mihajla, duhovnom središtu pravoslavne dalmatinske eparhije, a za one željne šetnje nakon vožnje brodom svakako je zanimljiva mogucnost i posjet obližnjem nalazištu velikog vojnog rimskog logora Burnum iz 1. stoljeca prije Krista, odnosno Manojlovackim slapovima, najvišim (59,6 metara) slapovima na Krki, ali i najnepristupacnijim i najdivljijim zbog cega ih do sada još nitko nije sustavno i detaljno istraživao.