Od krivozubog engleskog dječaka Davida Jonesa preko kabaresknog Ziggyja Stardusta i njegova benda, pa do kasnijih dana u kojima je pokazao kako je moguće dostojanstveno starjeti i biti seksi u šezdesetoj, David Bowie je vlastitim životom ispisao priču o najvećem kameleonu glazbene industrije. Hrvatskim čitateljima ona je podastrta ukoričena, u biografiji "David Bowie: Starman" koju potpisuje britanski glazbeni kritičar i urednik Paul Trynka.
- Čime vas je David Bowie zaintrigirao, što vas je u njegovu liku i djelu nagnalo da napišete njegovu biografiju?
- Dok sam, kao dječak, odrastao u malom engleskom gradiću Hallu na sjeveroistoku Engleske, Iggy Pop i David Bowie predstavljali su bijeg. Život u maloj sredini bio je dozlaboga dosadan, a njih su dvojica davala nadu da negdje vani postoji veliki, stvarni, uzbudljivi život.
- Nazvati "definitivnom" biografiju Davida Bowieja - koji cijelim svojim bićem prkosi strogim, definitivnim klasifikacijama - čini se prilično hrabro. Čime opravdavate taj epitet?
- Uspio sam doći do svih relevantnih sugovornika - do njegovih neprijatelja i do njegovih prijatelja, što nije uspjela nijedna druga biografija. Zanimljivo, lakše je bilo doći do njegovih neprijatelja. Neke su biografije solidno obradile određene dijelove njegova života, ali nijedna prije "Starmana" ne pokriva dobro njemački dio.
- Koliko "Starman" može biti "definitivna" biografija ako vam između svih ovih sugovornika nedostaje onaj najvažniji - Bowie?
- Od početka sam znao da ću, ako budem išao za tim da u knjigu uvrstim i njegova svjedočanstva, na kraju dobiti knjigu koja je puna cenzure. Kao urednik Mojoa dobro sam razumio cijelo to razdoblje i dobro sam poznavao Bowieja - očekivao sam da će on, ako mu to dopustim, koristiti svoje pravo da kroz autorizaciju filtrira ono što mu se sviđa, da izbacuje ono što mu se ne sviđa. Jesam li dobro odlučio? Ne znam. Na kraju, ovo jest pozitivna knjiga o njemu, ali gdje god je u njoj napisano nešto pozitivno, to je zato što sam ja tako osjećao i mislio, a ne zato što mi je on rekao da tako napišem.
- Što vam se čini, koji je omjer između faktora "prirodna zvijezda" i faktoru manipulacije medijima - koji čine "fenomen Bowie"?
- Taj rasprostranjeni doživljaj Bowieja kao izvanzemaljca u velikoj je mjeri umjetno konstruiran i ustvari ne korespondira tijesno sa stvarnošću, s onim što on intimno jest: prilično tradicionalan tip. A "fenomen Bowie" proizašao je iz njegovih korijena - odrastao je u Brixtonu, preko puta kazališta u kojemu se davao mjuzikl, i gdje je odmalena gledao glumce u kostimima i s instrumentima i bio okružen odjecima holivudskog glamura četrdesetih. U dubini, on je osoba koja voli obitelj i djecu, normalan brak koji sad ima.
- Mnogima je prva asocijacija na Bowieja razuzdan (homo)seksualni život.
- Ta asocijacija je utemeljena, on je vodio raskošan seksualni život, osobito u mladosti, no ove novije pretpostavke da su Mick Jagger i David bili u vezi, apsolutno su netočne. Također je i eksperimentirao - jer, u vrijeme kad su svi demonizirali homoseksualnost, naravno da je njemu bilo najprirodnije - probati to.
- Nakon svega, hoće li se dogoditi iščekivani veliki povratak Davida Bowieja?
- Srce mi govori da se mora vratiti, ali mozak mi kaže da se to neće dogoditi. Treba jako puno energije da se odradi predstava zvana Bowie, a to s vremenom, s njegovim godinama postaje sve teže i teže. On zna da, ako se kani vratiti, to neće uključivati pristajanje na osrednjost. On zna da treba biti briljantan. Mislim da se neće vratiti. (Razgovarala Maja HRGOVIĆ/NL)