Otvorenje izložbe fotografija i bisti, koju su za Titove dane u Fažani, postavili kolekcionar Velimir Dragaš i lokalna Turistička zajednica na Titovoj rivi, bila je prilika da Fažanci i opet podijele sjećanja o susretima s Josipom Brozom. Dio izložbe TZ-a zatvoren je nakon par dana, dok se Dragašev postav može se razgledati još u ponedjeljak, 25. maja - nekadašnjeg Dana mladosti ili Titovog službenog rođendana.
Bježao s Briona Rankovićevim gliserom
Brzo su se među panoima poveli razgovori i prisjećanja na trenutke s Maršalom u susjedstvu. Jer Tito je, tvrde Fažanci, bio veliki državnik, ali pristupačan i skroman u kontaktima s mještanima. I kao što ih malo briga za današnju sliku o Titu u široj javnosti, tako i lakše izgovaraju stari naziv otočja - Brioni, umjesto Brijuni.
- Tito je dio naše lokalne povijesti. Pa poznate su te priče da je Tito bježao s otoka i družio se s našim ribarima, rekao je Mitar Gavočanov, općinski koordinator za sport i kulturu, i načeo temu za koji mnogi drže da je samo urbana legenda.
- Ma ne. Pa bježao je više puta. Došao je jednom sam gliserom koji je koristio i Ranković. Pobjegao je pratnji, došao na rivu i sjeo na terasu konobe Riva. Mi djeca smo sjedili oko njega, stariji su razgovarali s njim, a ovi iz sigurnosti su ga tražili naokolo. Stalno je to radio, ljudi bi ga sreli, popričali s predsjednikom Jugoslavije, ali na kraju bi ga uvijek našli, priča nam Anđelo Rabar. Odvodi nas i do fotografija na kojima je Tito na palubi ribarskog broda, bez straha da će se smočiti i isprljati, u lovu na sardelu. Po pričama lokalaca, maršal se rado klonio krutog protokola na Brionima.
- To je brod na kojem je kapetan bio Mario Ilić, negdje 50-ih i 60-ih. I sam sam plovio s njima, kaže Rabar. Te ribarske priče na otvorenju izložbe nismo mogli čuti iz prve ruke. Godine, nažalost, čine svoje.
Skromni general Koča Popović
Osim što je u svojoj ljetnoj rezidenciji ugošćivao svjetske državnike poput etiopskog cara Hailea Selassija, Che Guevaru, Fidela Castra, članove europskih kraljevskih kuća ili svjetske dive poput Sophije Loren ili Elizabeth Taylor, on je u Fažani živio i jedan običan život, koliko je život vođe nesvrstanih mogao biti običan. Družili su se Fažanci i s njim, ali i s njegovim suradnicima, poput general-pukovnika Koče Popovića. Njega su navodno mještani poštivali jer je bio skroman, uvijek u istom kaputu. "Nije bio šminker", čujemo komentar. Među mještanima su dobro kotirali i Edvard Kardelj i njegova supruga Pepca, kao sasvim pristupačni ljudi. Dok je Jovanka bila ljubomorna na žensko osoblje, Tito se rado zanimao za obitelji zaposlenika na otočju, kako su sa zdravljem, pa i pomagao savjetom.
- Tito je bio iz naroda. Često je prolazio Fažanom, a mi smo ga pozdravljali, kao jednog od naših, kaže jedan stariji gospodin-drug. A da je Tito blizu i da stiže znali su po snažnim i bučnim dizelskim motorima jahte "Podgorka".
- Svi smo mi, fažanska djeca, odlazili na Brione da bi mu uručili cvijeće, kada smo se primali u pionire i slično. Druženja su bila ugodna i naravno da ta sjećanja mještani žele sačuvati, rekla je Melita Peroković iz TZ-a. Fotografije iz njihovog fundusa, nekih 150 komada, potječu iz privatnih albuma mještana, ali i iz NP Brijuni, OŠ Fažane ili Omladinske političke škole. Pregršt je slika na kojima je Tito s malim pionirima. "Vidi, to je Tamara iz Komunalca", kaže jedan od mještana. "Ne prepoznaješ Rikija", pita drugi. Na crno-bijelim slikama tek se naslućuje modrina kape i žarko crvenilo marame. Slike s posebnom pažnjom gleda Robert Benazić.
Samo da Jovanka ne vidi
- Ovo smo mi, pioniri, na Brionima. Mogla je biti 1965. godina. Kada bi Tito dolazio mi smo držali zastavice i mahali. Svi iz OŠ Fažana smo išli na Brione i stajali u špalirima. Nikola Ljubić, admiral, predavao bi raport Titu kada bi sišao s broda, kaže Benazić. Zanimljivo je s kojim žarom o tim vremenima priča čovjek koji se na lokalnim izborima natjecao kao kandidat desnih stranaka, na liniji pravaštva, jakog hrvatskog predznaka.
- Bilo je to dobro vrijeme, jer je sve to bilo naše. Pazi, kada to ja kažem, onda znaš gdje smo sada. Fažana je prosperirala zbog Tita - imali smo Dom kulture, vrtić, kino… Ljude je zapošljavao Badel i Tvornica stakla. Fažana se izgradila na račun ljudi koji su radili na Brijunima. Imao si sigurnost, egzistenciju, kaže Benazić.
Drugi pak negoduju pa kažu: "Trebalo je i bolje". Slušamo potom razgovor da je sva sila domaćih ljudi, koji su imali prilike prišapnuti Titu potrebe mještana, šutjela u strahu od predsjednika. Da se ne zamjere. A straha nije trebalo biti, jer je Tito rado pomagao ljudima iz okruženja. "Evo, samo da Jovanka ne vidi", navodno je bio česti odgovor na zahtjeve osoblja.
"I Peroj je dobio vodovod zahvaljujući Titu", dobacuju drugi na to. Bilo je to vrijeme kada strancima nije bio dozvoljen dolazak u Fažanu. Na cesti je iz pravca Pule bilo više znakova upozorenja, što je posebno teško padalo starosjediocima, Talijanima, kojima su rođaci nakon 1947. otišli u inozemstvo, bez mogućnosti da dođu u posjet. Danas je tako nešto neshvatljivo, ali drugi povlače i paralelu sa strogim osiguranjima za Tuđmanovih dolazaka duž Fažanske ceste. Postoji i jedna priča da se, dok se čekalo Tita na molu, od nikud pojavio pijani njemački turist, nesvjestan ozbiljnosti situacije i svojeg prekršaja.
Tito im u vrtić nosio bombone
Na otočju su radili i Fažanci, ali su dolazili i iz drugih krajeva, stvarala se prijateljstva, brakovi… U Titovoj je rezidenciji bilo dosta Labinjanki i Labinjana. Na jednoj slici Tito pozira s osobljem njegove rezidencije.
- Na slici su sve naši iz Fažane. Zapravo neki su iz Labina i tu su ostali. Ova tu je moja žena Anđela, upozorava nas Rabar s početka priče. "Ona je radila u kuhinji. Brozovi su bili jako dobri prema njoj i ostalima. Išla je s njima i po Jadranu brodom 'Jadranka'", kaže Rabar. Slika bi mogla biti iz 1968., koju godinu prije nego su se oženili.
- Tita sam prvi put vidio s dvije godine. Posjetio bi nas u vrtiću i donosio bombone. Dok je čekao Jovanku na rivi i mi smo čekali s njim. Bio je pravi čovik i zato smo mi Fažanci uvijek za Tita, kaže Franko Chersin, fažanski poštar koji u mirovini uživa već tri godine, i ne propušta Titove dane - ni pod razno.
Jovanka zapetljala, šest otpetljavalo
Organizator izložbe Velimir Dragaš, strastveni kolekcionar i član Društva Josip Broz Tito iz Fažane, prepričava nam pojedine zgode koje je slušao od ribara.
- Ako su lagali mene, lažem i ja. Na more je voljela ići i Jovanka. Jednom je zamrsila parangal, pa se ljutila na lokalne ribare da to otpetljaju što prije. Uhvatilo se njih šest da bi otpetljalo ono što je ona zapetljala, a kada su uspjeli Jovanka je samo hladno rekla: "Vidiš da se može!", priča Dragaš. Tito je od ribe najviše volio švoje, ali za ribarenje ga je više vezalo dobro društvo. Dragaš nam s ponosom pokazuje i sliku iz 1960-ih na kojoj šestorica fažanskih ribara na Brione, pred vilu, donose ulov - ugore, škarpine, rakovice, hlapove, mačke… (Zvjezdan STRAHINJA, snimio Neven LAZAREVIĆ, fotografije iz kolekcije Velimira DRAGAŠA)