Crvena, Siva i Bijela Istra jedna je od šarenih podjela Poluotoka na tri dijela, a označava grubu razdjelnicu triju vrste tala koje se nalaze na našem ozemlju.
Goli krš i vapnenačke goleti visoka zone Istre predstavljaju brdovitu sjevernu Bijelu Istru, niže flišno pobrđe s mnogo glinaste sivo-smeđe zemlje i jarugama kojima se s bregova slijevaju bujice Siva je Istra, dok je niska vapnenačka zaravan sa škrapama i ponikvama koja obuhvaća veliko područje od Pirana do Plomina Crvena Istra prepoznatljiva po crvenici.
Propulzivno selo unutrašnje Istre
Budući da se selo Škropeti, smješteno na cesti Pazin-Motovun, nalazi upravo negdje na međi Crvene i Sive Istre mnogi se prolaznici zagledaju u crveno-sive njive na izlazu iz sela u smjeru Motovuna, pa vjerojatno pomisle da se radi o oštroj pedološkoj granici dviju vrsta zemlje - crvenice, terre rosse, i glinaste.
Da provjerimo je li tome tako uputili smo se u to najveće naselje u općini Karojba koje prema posljednjem popisu stanovništva broji 431 žitelja. Ne tako davne 1971. godine ovo je rastuće selo imalo tek 295 stanovnika, pa zadivljuje njegova propulzivnost, rijetko viđena u raseljeničkoj zoni unutrašnje Istre. Brojne nove obiteljske kuće s lijepim okućnicama dokaz su vitalnosti, a još jedan je novosagrađena crkva blaženog Alojzija Stepinca, posvećena 2010., koja pripada župi Motovunski Novaki. Naime, Škropeti su se u franciskanskom katastru iz prve polovice 19. stoljeća nazivali Sella di Novacco, dok je u popisima stanovništva od 1880. do 1910. godine naselje iskazivano samo pod imenom Sela.
Današnje Škropete našli smo okupane travanjskim podnevnim suncem, s rascvjetanim voćkama, bujnim zelenim raslinjem, raspjevanim ptičicama i težacima na njivi kojima smo krenusmo ususret.
- Žbulu mećen malo, pasan svakih pet slogi da pole laglje kopan. Imamo za se četiri brazde kumpiri, trukinje jeno malo, pažula, nabraja nam Škropećan Stanko Šolić kojem društvo u kampanji pravi mješanac Nero. "Kad je tu hiža blizu lako skočiš i skopaš. I dosta je u jatu, pa kad puše bura, si zaštićen", nastavlja Šolić kojeg smo pitali kako objašnjava fenomen raznobojnih njiva u Škropetima.
Izvor obzidan kamenom voltom
- Bilu zemju je donesa potok ki zna otkad odzgora, to je nanos, malo-pomalo tokom mijari lit, lakonski nam je mudro Šolić otkrio misterij oko koje bi glavu razbijali stručnjaci koji se bave tloznanstvom. "Tu je tekla voda skoro vajk kad san bija dica. Vjerojatno je kakova krtina ili glistina uzvodno u potoku, pa nestaje u ponoru", pojašnjava nam Šolić pokazujući nam da se "tamo di su pinije", sjeverno od sela, nalazi sam izvor. "Nikad se vodu šlo skat gori, volta je, i voda nutra", rekao nam je Stanko koji nas prije puta nije ponudio vodom, već vinom koji sam spravlja.
- Veživan loze, pomoren zrmanu ono za ča treba duži period, a drugo će morat sam aš ja više ne moren toliko, godina proizvodnje je tu, kaže Milan Jugovac iz Škropeti koga smo sreli u vinogradu nedaleko obzidanog izvora s lijepom kamenom voltom koje je nekad bilo glavno mjesto vodoopskrbe za čitavo selo. Izvor i čitav taj lokalitet nosi neobični naziv Zuka, otkrio nam je Jugovac. U njemu je uvijek bilo vode, ovisno o oborinama, od pola metra do punog metra dubine, kaže Jugovac koji nas je s bekvama okačenim o pas, u kariranoj košulji i šeširom s kratkim obodom više podsjetio na američkog farmera nego na istarskog poljodjelca.
- Nekad je tu bila gužva, je bija red, a ljudi su hodili i na potok Čiže robu prat. Na jednoj škrili se pralo, jer nisu bile makinje, ni one prve u koje si mora vodu mećat nutra, ni ove standardne. Ni bilo ni za škuru robu, ni za bilu, ni za kuhat, pobogu, je bilo sve na ruke i bašta, kaže kroz smijeh simpatični Jugovac kojeg smo pitali teče li kada potok iz izvora.
Dok je bilo blaga potok je bija aktivan
- Nekad je tu tekla voda skroz, kad je bija daš čak je plivalo doli, a kad je bilo suho manje. Uglavnom, nekad dok je blago bilo u paši taj potok je bija vajka aktivan. Izgleda da je to blago imalo svoje zašto u prirodi, jer je ono hodilo po vani i otaracalo tlo i potok, i kad je pa daš to se sve slilo u potok. Danas trava zadržava vodu, a onda se sve slilo s briga i donijelo naplavinu bile zemlje, kaže barba Milan Jugovac.
I doista, pojas se sive zemlje od bregova oko izvora Zuka u širini od nekakvih pedeset metara nastavlja idućih jedan kilometar prolazeći sjeverozapadno od Škropeti završavajući u jednom od ponora kakvih na ovom području ne manjka. I tako su protekli mileniji, ali je mali potočić zamiješao glinastu sivu zemlju u jarku terru rosu.
Siva bolja za sušu, crvena za obradu
Sušu laglje podnese siva zemlja, jer je glinasta, a za obrađivat je laglja crvena, odgovara Šolić na pitanje primjećuje li kakvu razliku kod poljodjelstva. "Prema Trvižu je granica, ugrbo zgor ceste je bila zemja, zdol ceste je crvena, pa tko i sve prema Karojbi i Vižinadi. I
anka boksit, njega ni u biloj zemji, pa kako nestaje bila zemja tako se pojavljuje boksit. Kad se to tako razdililo moremo samo nagađat", kaže Stanko Šolić na pitanje gdje je granica između crvene i sive zemlje. (Anđelo DAGOSTIN)