Drugi - odnosno, po službenoj festivalskoj terminologiji prvi dan INmusic festivala obilježili su nastupi Morcheebe, LCD Soundsystema, Billyja Idola na glavnoj te Rise Againsta, Penduluma i !!! (Chk Chk Chk) na ostalim binama najveceg hrvatskog glazbenog festivala koji je došlo pogledati desetak tisuca ljudi.
Ne treba zanemariti ni Bambi Molesters koji su pojacani Lukom Bencicem iz My Buddy Moosea pokazali zašto su prvaci surfa na ovim prostorima, te žestoki nastup Audio Bullysa koji su ipak ostali u sjeni zvijezda.
Da pomalo rutinski nastup Morcheebe ipak ostavi sjajan dojam na vjernu zagrebacku publiku, pobrinula se ponovno pridružena clanica Skye Edwards - na sjajnu, egzoticno lijepu i energicnu pjevacicu doslovce su se lijepili pogledi okupljenih koje mocvarni uvjeti, tlo puno žitkog blata i rani nastup grupe nisu sprijecili da dodu još jednom poslušati svoje miljenike.
LCD Soundsystem, pak, ostavljaju dojam kao da se mnogo bolje snalaze u klupskim prostorima no na koncertima na otvorenom, a ni vokalne akrobacije Jamesa Murphyja koji je grupu i okupio nisu ostavljale dojam na publiku. Medutim, kako je vecer odmicala, redali su se sve cišci i energicniji brojevi, pa su njujorški dance-pankeri ipak pokazali zašto su jedan od intrigantnijih suvremenih sastava, a publika se žestoko zagrijala.
Dok su binom još odjekivali indie zvukovi, oko glavnog stagea poceli su se okupljati ponešto stariji gledatelji, naravno, u išcekivanju da cuju kako uživo zvuci Billy Idol. Odgovor je - sam Billy i ne toliko loše, no kada se u opci dojam ubace krajnje iritantne gitarske solaže te clanovi grupe koji izgledaju i zvuce kao da najstrašniji dani kicastog hard-rocka nikada nisu završili, ukupan rezultat teško se može opisati pozitivnim epitetima.
Istini za volju, treba istaknuti da se Billy i te kako trudio skakati po bini i animirati publiku koja se razbacala na hitove kao što su "Dancing with Myself", "Sweet Sixteen" te naravno "White Wedding" koja je kao najpoznatija skladba prežvakanog rockera ostavljena za bis.
Cikaški straight-edgeri Rise Against možda su i najžešca gitarska grupa ovog izdanja festivala obilježenog trip-hopom, a svi koji su prisustvovali izvedbi na Tuborg green Stageu mogli su se uvjeriti da hardcore punkeri s pravom pale i žare americkom scenom.
!!! (Chk Chk Chk) takoder zaslužuju da ih se spomene, naime, live zvuk saksofona i sjajne melodiozne podloge bile su i te kako dobar razlog da dio publike s više ukusa ode na Sony Ericsson Stage umjesto na nastup Billyja Idola.
Nešto prije jedan sat završili su svi koncertni nastupi no publika se do ranih jutarnjih sati ostala zabavljati u šatorima u kojima su "pržili" techno i electro.