Ponovno je Filozofski fakultet u Zagrebu pokretac novih pobuna u visokom obrazovanju. Nakon studentskih blokada, ovoga su puta glavni akteri profesori, njih više od pedeset, koji su se u suradnji sa sve vecim brojem kolega koji pristižu s drugih fakulteta i instituta organizirali u inicijativu protiv prijedloga tri nova zakona o visokom školstvu, sveucilištu i znanosti. Pozivaju sve akademske radnike u Hrvatskoj na štrajk protiv predloženih zakona Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta jer ih ocjenjuju "nepopravljivima".
Vec u listopadu 2010. godine akademska je zajednica burno reagirala na ove zakonske prijedloge smatrajuci da dovode do daljnje komercijalizacije znanosti i visokog obrazovanja te da se njima ukida autonomija sveucilišta i uvodi politicka kontrola. Protive se uvodenju sustava financiranja sveucilišta putem tzv. programskih ugovora te stvaranju piramidalnog sustava radnih mjesta jer ce, tvrde, to uciniti nesigurnim financiranje javnih ustanova i onemoguciti napredovanje te natjerati mlade znanstvenike da napuste Hrvatsku.
Unatoc prvotnoj i rijetko videnoj složnoj pobuni akademske zajednice, u posljednje vrijeme bura se stišala te odreden broj sveucilišnih nastavnika i znanstvenika strahuje da ce vodece strukture visokoškolskih ustanova popustiti pod pritiscima vlasti i prihvatiti prijedloge zakona koji se upravo doraduju.
Zakoni su pisani u tajnosti
Upravo zbog toga dio akademske zajednice pridružilo se inicijativi za štrajk jer smatraju da ce ti prijedlozi, ma kako izmijenjeni bili, dovesti do propasti hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. Tim smo povodom razgovarali s jednim od clanova inicijative Puljaninom dr. sc. Nikolom Biliškovim, koji radi na Zavodu za organsku kemiju i biokemiju pri Institutu Ruder Boškovic u Zagrebu.
- Protiv cega se bunite, odnosno što smatrate najspornijim u ovim zakonima?
- Prva stvar koja je naprosto bola u oci svakog koga se ticu ovi zakoni jest tajnovitost donošenja nacrta njihovih prijedloga. Iza zatvorenih vrata, bez ikakvog objašnjenja, a još manje dijaloga sa zainteresiranom javnošcu, donesena su ta tri nacrta i stavljena na javnu raspravu koja je trajala 19 dana. Ipak, nacrti su bili toliko katastrofalno loši da je i tako kratak rok bio dovoljan za mobilizaciju velikog dijela akademske zajednice koja je, na rijetko složan nacin, uputila zahtjev za potpunim povlacenjem tih nacrta iz daljnje procedure.
- Što je bio uzrok takve reakcije?
- Prvo, prema predloženom modelu upravljanja znanošcu, politicka kontrola postaje potpuna, i to na svim razinama. Ta kontrola, iz predloženog nacina financiranja, u službi je podredivanja akademske zajednice zakonitostima tržišta. Dodamo li svemu tome još i cinjenicu da se u nacrtima ni jednom rijecju ne spominje kontrola eticnosti u znanosti, jasno je da se znanost i visoko obrazovanje želi pretvoriti u puki proizvodni pogon za stvaranje neposredno utrživih otkrica. Na prvi pogled to može zazvucati razumno, s obzirom na tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazimo, ali samo na prvi pogled.
- Najveci broj clanova inicijative dolazi s Filozofskog fakulteta u Zagrebu iz društveno-humanistickih znanosti kojima takav utilitarni pogled na svijet zasigurno najmanje odgovara. No, iz vašeg primjera ocito je da se buni i struka iz prirodnih znanosti.
- Za razliku od društveno-humanistickog dijela akademske zajednice, koja nema toliki potencijal stvaranja tzv. tržišnih vrijednosti, izgleda kao da se prirodne i tehnicke znanosti mogu dobro snaci u tako postavljenim pravilima igre.
Medutim, treba imati na umu da glavni nositelj napretka nisu primijenjena, nego upravo temeljna istraživanja. Osim toga, jedna od važnih uloga akademske zajednice jest stalno propitivanje društva, trendova, usmjeravanje društva i slicno. Zakoni, ako u njima zažive odredbe kakve su predložene, dovest ce znanost i visoko obrazovanje u vrlo tešku situaciju iz koje ce se vrlo teško izvuci. Vrlo cesto se cuje i kako bi takvi zakoni bili smrtni udarac našoj akademskoj zajednici. I nakon svega toga, nakon cijele te burne reakcije akademske zajednice, koja je inace nedopustivo tiha, Ministarstvo ocito ignorira sve to i nastavlja s donošenjem zakona. I to na nacin što osniva prosudbene odbore, sastavljene uglavnom od istih onih ljudi što su donosili i nacrte u prvom krugu osmišljavanja zakona!?
Politicari vole prigodnicarski trubiti o znanosti
- Osim sveucilišnih profesora koji strahuju da ce doci do gubitka autonomnosti sveucilišta, protiv ovih zakona su ustali i brojni znanstvenici. Kakav je status znanosti u Hrvatskoj sada, a što bi donio novi zakon o znanosti?
- Znanost se u javnosti percipira dvojako - vecini je jasno da je ona nešto prilicno važno, iako ta ista vecina nece znati reci zašto je važna. S druge strane, iz cistog nerazumijevanja proizlazi i nekakav skoro praznovjeran strah od onoga što se zbiva iza zidina znanstvenih kula od bjelokosti. Kompleksan je odgovor na pitanje o uzrocima toga. Spomenut cu samo da bi jedan kvalitetan zakon mogao doprinijeti i promjeni percepcije na bolje. Što se politicara tice, oni vole prigodnicarski trubiti o znanosti kao temeljnoj djelatnosti, koja na svojim krilima treba ponijeti našu zemlju u krug visokorazvijenih zemalja. Znate one parole "društvo temeljeno na znanju". Medutim, kad se treba poduzeti neki konkretni korak, kad treba potaknuti znanost, sve te velike predizborne izjave odjednom padaju u zaborav, govori nam se kako baš sad nema para "i za to". Kroz povijest mnogih naših znanstvenih institucija možemo lijepo pratiti kako je razina upliva politike u njihovo upravljanje u korelaciji s unazadenjem kvalitete znanstvenog rada.
- Kao mladi znanstvenik, jeste li razmišljali o tome da napustite Hrvatsku zbog slabih mogucnosti koje vam nudi?
- Nisam, ali želio bih neko vrijeme provesti u nekoj vrhunskoj instituciji i onda se vratiti u Hrvatsku. To želim baš zbog tih slabih mogucnosti koje nam se ovdje nude. Želim dobrobit ovoj zemlji, a moj doprinos njenom napretku, na najneposredniji moguci nacin, bilo bi stjecanje novih znanja i donošenje novih metoda i znanstvenih projekata te stvaranje kontakata sa znanstvenicima iz cijelog svijeta.
- Kako komentirate da je prvo Vlada ukinula školarine, a sada žele uvesti upisnine na fakultete? Hoce li time visoko školstvo postati privilegija bogatih?
- Ukidanje školarina, a uvodenje upisnina bio je jedan pokušaj zavaravanja akademske zajednice, iz cega je razvidna i podcjenjivacka pretpostavka Ministarstva o naivnosti akademske zajednice, koja je valjda trebala nasjesti na tog nespretno sklepanog trojanskog konja. Zaživi li takva odredba, predvidena nacrtom prijedloga Zakona o visokom obrazovanju, vrata akademije bit ce otvorena zaista samo bogatima.
Celništvo sindikata na suprotnoj strani
- Kojim novcem treba financirati sveucilišta? Slažete li se sa studentskim zahtjevima za besplatnim obrazovanjem?
- Loša je formulacija "besplatno obrazovanje" jer ono nije besplatno. No, financiranje znanosti, a i sveucilišta, jasno je definirano clankom 68 Ustava RH, prema kojemu je država ta koja potice i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Zato sveucilišta treba financirati proracunskim sredstvima. Prema tome, u potpunosti se slažem sa studentskim zahtjevima za svima dostupnim, javno financiranim obrazovanjem na svim razinama.
- Spremaju li se nove blokade na fakultetima u kojima ce profesori i studenti zajedno sudjelovati?
- To ovisi o nacrtima prijedloga zakona što ce ih sastaviti prosudbeni odbori. Spremni smo na više mogucih scenarija, a jedan od njih je donošenje nacrta zakona s kozmeticki preinacenim, ali sadržajno istim predloženim odredbama. Nažalost, s obzirom na dosadašnji nacin donošenja nacrta, taj scenarij je najizgledniji. Naš cilj od kojeg ne namjeravamo odstupati je donošenje zakona koji ce osigurati uredenje znanosti i visokog obrazovanja na nacelima slobode, a ne kratkorocnog i kratkovidnog politickog interesa.
- Govori se o štrajku, ali njega po zakonu može organizirati samo sindikat. Jesu li vas kontaktirali celnici sindikata?
- Celništvo Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja se svrstalo, ali na suprotnu stranu, samozvano i bez konzultacija s clanstvom. Ne bih trošio prostor na taj sindikat, ali iznosim jednu od zabavnijih izjava njihova predsjednika Vilima Ribica da su oni podržali inicijativu pa prema tome ne vidi razlog stupanja u štrajk!
Odgovornost prema znanosti
- Nezadovoljstvo akademske zajednice je svake godine sve vece, reforma je ocito nužna, ali koje promjene smatrate potrebnim?
- Sadašnje stanje u znanosti i visokom obrazovanju nije dobro i mnoge stvari treba mijenjati. Zato bi bolji zakoni bili docekani s odobravanjem velike vecine akademske zajednice. Nacrti prijedloga triju zakona, medutim, nagovješcuju znatno lošije zakone, koji ce dodatno unazaditi našu, ne samo akademsku, nego posljedicno i citavu zajednicu. Jer kakva je sudbina društva lišena intelektualne elite? Strah me i pokušati zamisliti takvu buducnost. Dakle, želimo li dobrobit znanosti, a posljedicno i cijelom našem društvu, upravljanje znanošcu i visokim obrazovanjem trebamo prepustiti znanstvenicima, a ne politicarima, kako se to traži prijedlozima zakona. Jednostavno – treba samo dopustiti da u punom smislu tih pojmova zažive nacela slobode znanstvenog djelovanja, autonomija sveucilišta, akademska solidarnost, odgovornost prema znanosti i istini, otvorenost i dostupnost visokog obrazovanja svima. Znanost je djelatnost koja nadilazi okvire trenutnih i kratkorocnih interesa, nadilazi i nacionalne okvire. Znanost je opce dobro cijelog covjecanstva i na taj se nacin trebamo odnositi prema njoj.
Matijašic: I pulski Senat uputio primjedbe
Osim akademske zajednice iz Zagreba, inicijativi pristupaju i profesori sa sveucilišta iz Splita i Rijeke, a uskoro se ocekuju i prvi pristaše s pulskog Sveucilišta Jurja Dobrile.
Rektor Robert Matijašic nije želio komentirati najavu o štrajku, ali je podsjetio da je i pulski Senat uputio u studenom svoje primjedbe koje su se ponajviše odnosile na pitanja sveucilišne autonomije, ali i na ulogu i mjesto sveucilišnih knjižnica, na ukljucenost studenata u donošenje najvažnijih odluka, ustroj znanstveno-nastavnih radnih mjesta, proceduru izbora u zvanja kao i mnoge druge nejasnoce u nacrtima prijedloga triju zakona.
- Valja se sjetiti da nitko nije nacrte podržao bez primjedbi, tako da valja sacekati nove verzije nacrta svih triju zakona, te cemo potom opet svi biti u prilici izreci svoje mišljenje, pa i opet u obliku primjedbi, ako bude trebalo. Najgore bi bilo ostaviti sve kako jest, jer reforme studija koje su pokrenute 2005. ne mogu potpuno zaživjeti bez promjena i u cijelome sustavu, kazao je Matijašic. Vjeruje da ce nacrti prijedloga svih triju zakona doživjeti znacajne i temeljite promjene u svim važnim elementima na koje su izražene primjedbe.