Slaven Bilic nije zaslužio zadnji put kao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije odgovarati na pitanja novinara u šatoru pored farme konja u Sielanki. Daleko od velike scene.
Hrvatski dometi na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini sezali su puno dalje od plodnih livada na obalama rijeke Pilice. Hrvatska je po svemu što je pokazala na Euru morala igrati u Kijevu. Možda ne u finalu, ali u cetvrtzavršnici sasvim sigurno.
- Bit cu otvoren, mi smo ovdje došli osvojiti Euro. Stvarno sam mislio da to možemo. Koliko god kontradiktorno moglo zvucati, jer smo ispali, vidjelo se da ova grupa igraca to može. Htio sam im usaditi još više vjere... Medutim, nismo uspjeli proci skupinu, to je cinjenica koja ostaje. Koliko god mi opravdanih razloga tražili, to je tako i zbog toga sam duboko nesretan i žalostan, kaže Bilic.
Jeste li stigli pogledati kljucne detalje utakmice sa Španjolcima?
- Vidio sam u studiju gol Španjolske i eventualni jedanaesterac na Corluki. Gol nije postignut iz zaleda, ali to se vidi tek kada se slika zaledi. Jedanaesterac je ocit. Onaj prvi je meni još ocitiji, na Mandži, ako je bilo u kaznenom prostoru. Ali dobro... Covjek o sucu vruce glave svašta kaže, ali ja mu ništa ne zamjeram.
I sudac je samo covjek. Ima pravo pogriješiti, krivo vidjeti, iskljucujem svaku pricu o nepoštenom sucu, kao što sam iskljucivao i mogucnost dogovora sa Španjolcima na rezultat 2:2. Iskljucujem bilo kakve price o urotama, zakulisnim igrama.
Žalite li za onom Rakiticevom prilikom?
- Sjecam je se jako dobro. Da je u njoj bio Jelavic, Mandžukic, Dudu, Kalinic... Šansa je bila kolosalna. To je prilika utakmice. Zbog nje je Casillas u vecini medija proglašen igracem utakmice. Ali da bih ja nešto rekao Rakiticu...
On je prije cetiri godine igrao odlicno, ali u njegovom se slucaju dogodila takva metamorfoza igraca. Od dobrog, talentiranog djeteta koje se htjelo svidjeti publici, medijima, treneru, on je postao igrac koji bi išao u rat protiv bilo koga. Fajterski i kvalitetom. Odigrao je fenomenalno prvenstvo. A šansa... Da je pogodio bilo gdje drugdje, to bi bio gol.
Kako sada gledate na svojih šest izbornickih godina?
- Kad su ovi momci u pitanju, nema tu ništa novoga. Dojmovi se samo podebljsjuu, a baza nakon utakmica ostaje ista. Tako je i sada.
Biste li još jednom bili hrvatski izbornik?
- Ovo je bio najponosniji posao koji cu ikad imati. Teoretski, mogu voditi Real Madrid, nece to biti bitno drugacije, ali ovo nikada nije bio samo biznis, nego i totalne emocije. Medutim, ni jedan posao u buducnosti nece se moci mjeriti s ovim.
Da li bih opet bio izbornik? Covjek mijenja mišljenja, principe. Nikad ne reci nikad... No, potrebno je previše energije trošiti na vanjske stvari. Stoga vas molim da sljedecem izborniku dopustite da se ne mora toliko trošiti prema van. Ako me sada pitate bih li ponovno pristao, onda kažem - ne. (Razgovarao Marko CVIJANOVIC/Novi list)
CIJELI INTERVJU PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD SRIJEDE.