Marijan Babić iz Poreča spasio je proteklog lipnja svojim gliserom po mraku i velikim valovima češkog gosta kojemu se prevrnula jedrilica. Babić je, kao epilog tog hrabrog i nesebičnog čina, jedan od dvojice nominiranih za ovogodišnju Plavu vrpcu Vjesnika, priznanja hrabrim pomorcima koju je 1966. godine utemeljio Ratko Zvrko, hrvatski književnik i tadašnji urednik Pomorske redakcije u Vjesniku.
Babiću su u tom pothvatu pomogli 16-godišnja kćer Anabel i njen godinu dana stariji prijatelj Arijan Jozić. Zbilo se to 15. lipnja u večernjim satima, oko dvije milje jugozapadno od Poreča, kada se spremalo nevrijeme. Da ga hrabri trojac nije izvukao iz podivljalog mora, češkom jedriličaru sigurno ne bi bilo spasa.
Čeh se ne bi sam izvukao
- Čovjek u tom trenutku ne razmišlja, samo djeluje. Poslije su proradile emocije. Ponosan sam i na djecu, jer su bili prisebni. Posebno kada znamo da češki gost ne bi sigurno preživio, jer su valovi bili jako visoki. Kad smo ga našli, već je dosta bio u moru. Po takvom nevremenu, da je ostao u moru tijekom noći, danas ne bi bio među živima. Jedrilicu je iznajmio u 15 sati u Vrsaru, u 18 sati se trebao vratiti, a mi smo ga našli malo iza 21 sat. Čim smo došli na kopno, preuzela ga je Hitna pomoć, ispričao nam je Babić i dodao da nije znao da će biti kandidiran za dobivanje Vjesnikove Plave vrpce.
- Zadovoljan sam i drago mi je i radi djece, da vide kako je spasiti drugoj osobi život. Istina, riskirali smo i mi, ali u tom trenutku se ne razmišlja na taj način. Kad su me zvali, odmah smo krenuli. Anabel i Arijan bili su slučajno u blizini i pozvao sam ih da mi pomognu, jer je već padao mrak a nebo je bilo jako oblačno. Upravo je Arijan prvi u moru uočio Čeha koji se držao za prevrnutu jedrilicu, veli hrabri Porečan, vlasnik Plavog taksija za morski prijevoz putnika koji je u svojih 13 godina, koliko ima taj obrt, nebrojeno puta izlazio na more da bi pomogao i spašavao ljude i plovila.
- Lučka kapetanija često me zove, jer znaju da imam iskustva, gotovo uvijek sam na moru, imam jaki motor i sigurnu barku. Bilo je takvih dramatičnih trenutaka još, nije to bio prvi put, kaže Marijan.
Tog je dana 75-godišnji češki gost, koji je boravio u jednom kampu u Vrsaru, iznajmio je jedrilicu dugu četiri metara bez motora, ne razmišljajući o lošoj prognozi i vjerojatno ne znajući koliko more može biti nepredvidljivo i opasno. Kada se nije pojavio na mjestu gdje je plovilo iznajmio, krenula je potraga za njim.
Jedva ga našli
- Zvao me lučki kapetan i pitao me jesam li na moru, jer je jugozapadno od otoka Altež primijećena mala jedrilica. Tad nisam znao je li prevrnuta, niti koliko je osoba na njoj. Pozvao sam kćer i njenog prijatelja koji su upravo naišli i krenuli smo. More nas je dosta zalijevalo. Vidljivost je bila sve lošija. Budući da na mjestu gdje su nas uputili nismo našli nesretnog turista, pustio sam da gliser nose valovi i vjetar. Nakon dvadesetak minuta plovidbe od Alteža polako smo gubili nadu, ispričao je Babić.
Potom su upalili sva svjetla, jer je skoro bio mrak. Nakon toga Arijan je rekao da je nešto vidio, pa su zaustavili plovilo i svi skupa gledali u tom smjeru. No, opet ništa nisu vidjeli pa su nastavili put. Konačno su nakon 200-tinjak metara ugledali prevrnutu jedrilicu i unesrećenog koji se posljednjim snagama držao za nju, bez pojasa za spašavanje.
Sedam dana u bolnici
- Nitko nije bio sretniji od nas tada, ali počela je borba. Valovi nam nisu dozvoljavali da se približimo. Više smo puta pokušavali prići, pazeći da ne udarimo njega ili plovilo i da se ne zapetljamo u jedro ili konope. Nakon brojnih pokušaja uspjeli smo se približiti bočno na metar udaljenosti i dobaciti mu konop koji je nesretnik ulovio. Privukli smo ga blizu, legao sam na krmu gdje je gliser najniži i ulovio ga za ruke. Kćer je vikala da pazimo da ne ide pod motor koji je već bio ugašen. Držao sam ga za ruke, Arijan mene za noge i to je trajalo dobrih pet minuta. Konačno smo ga povukli na brod, stavili ga u poluležeći položaj i omotali u deke. Djeca su mu močila usta jer sam nije bio sposoban piti, prisjetio se dramatičnih trenutaka Marijan, dodavši da su svi troje nakon svega bili jako sretni i ponosni. Unesrećenoga su našli točno na milju i pol zapadno od otoka Sv. Nikola, spašen je u 21.20 sati, a njegova jedrilica pronađena je u Italiji.
Nekoliko dana kasnije saznali su da je unesrećeni bio Jaroslav S. iz Češke, rođen 1941., koji je nakon spašavanja proveo tjedan dana u pulskoj bolnici. Djelatnik hitne pomoći poručili su mu da je stigao u posljednji čas. Unesrećeni sigurno ne bi preživio zbog pothlađenosti i soli i vode u dišnim putevima.
Rodom iz Motovuna
Babić je rodom iz Motovuna, a 1982. preselio se u Poreč. Posjeduje tri glisera za taksi prijevoz i barku s kojom ide na lignje. Sezona mu počinje u travnju i traje do sredine listopada, tijekom koje zapošljava pet radnika. Pomažu mu i žena Irijana, te kćeri, srednjoškolka Anabel i 21-godišnja Arijana koja studira. (Tanja KOCIJANČIĆ)