"Želim da ovaj biennale oda počast jednoj vitalnoj i umreženoj arhitektonskoj kulturi koja će propitivati zajedničke teritorije - kako intelektualne tako i materijalne. U izboru sudionika moj biennale favorizira suradnju i dijalog što smatram srcem arhitekture, a sam naziv teme - "Common Ground" (zajednička osnova - zajedničko tlo) - služi i kao metafora osnovne aktivnosti arhitekture. Zanimaju me oni elementi koji su zajednički svim arhitektima - od uvjeta arhitektonske prakse do utjecaja, suradnje, priča i afiniteta koji uokviruju i kontekstualiziraju naš posao", kaže David Chipperfield, ovogodišnji izbornik i kustos 13. međunarodne izložbe arhitekture koja je službeno otvorena u Veneciji u srijedu 29. kolovoza.
- Sudionicima biennala htio sam pružiti priliku da predstave svoj rad unutar šireg konteksta arhitektonske prakse ne samo u vidu dokazivanja individualnog talenta, već u službi susreta tijekom kojeg bi se definirale zajedničke ambicije i odgovornosti, objašnjava Chipperfield. Za ovaj teorijsko-praktični kontekst Chipperfield je organizirao izložbu na Arsenalu i u paviljonima na Giardinima koja je satkana od 69 projekata koje su realizirali arhitekti, fotografi, umjetnici, kritičari i znanstvenici.
Mnogi su se na njegov poziv odazvali predstavljajući originalne prijedloge i instalacije pripremljene posebno za ovaj biennale te su u svoj rad uključili kolege s kojima dijele zajedničku osnovu. Osim te centralne izložbe, na biennalu izlaže i 55 zemalja, a države koje se prvi put predstavljaju su Angola, Kosovo, Kuvajt i Peru.
Opisati sve što se na biennalu može vidjeti nemoguća je misija. Isto tako teško je izdvojiti radove koji su kvalitetniji ili bolji od drugih, stoga ćemo u sljedećim recima opisati one paviljone i radove koji se ističu po svojoj inventivnosti i posebnosti. Čileanski paviljon zasigurno je poseban - naziv mu je "Cancha", riječ koja označava prazninu koja omogućuje veze s tlom, ali i među ljudima. Pod čileanskog paviljona prekriven je slojem soli dubine 15 centimetara, a izloženi radovi vise sa stropa. Okosnica izložbe su radovi sedam arhitekata koji su, svatko na svoji način, pokušali prikazati isti broj pogleda na čileansko tlo.
Paviljon u kojem se prvi put predstavljalo Kosovo također je vrijedno opisati. Jednostavan koncept koji nudi taj paviljon interaktivne je prirode - posjetitelje se pita kako reagiraju na fotografiju određene građevine, a ponuđeni odgovori su: sretno, uzbuđeno, slobodno, zarobljeno, tužno ili ljuto. Svakako valja istaknuti izložbu arhitekta Normana Fostera naziva "Gateway" koja je smještena na samom ulazu u paviljonima Arsenala. U sklopu izložbe imena više generacija arhitekata, dizajnera, kritičara i urbanista "putuju" po podu, stupovima i posjetiteljima. Na zidovima su projicirane fotografije i snimke zajedničkih prostora iz zapadnih gradova, ali i iz azijskih i južnoameričkih gradova u razvoju.
Izložba na podu Ukrajinski paviljon nudi interaktivni dio u kojem se posjetitelje poziva da legnu na pod i gledaju trodimenzionalni snimak ronioca u ledu projiciran na plafonu. Peruanski paviljon koji je bio smješten tik do hrvatskog nosi naziv "Yuc?n ili stanovati u pustinji" i kroz tople zemljane boje tematizira izgradnju novog grada nakon što je u tu pustinju putem 20-kilometarskog kanala prvi put dovedena voda. Irci su u svom paviljonu postavili kompleks ljuljački na koje se sudionike poziva da svojom težinom održe ili unište ravnotežu. Selektor i arhitekti kuvajtskog paviljon temu zajedničkog shvatili su doslovno pa je cijela izložba upravo na podu - planovi, nacrti i skice građevina. Što se posebnih zbivanja tiče, nezaobilazna je izložba Marija Nannija koji na inventivan način tematizira svjetlost - od žarulje do zrake sunca. No to su samo neki od primjera svega onoga što se u Veneciji može vidjeti, stoga svim zainteresiranima koji će se do 25. studenog uputiti na biennale savjetujemo da za tu priliku odvoje nekoliko dana. (Napisao Boris VINCEK, snimila Jelena PREKALJ)