Prema rijecima uvaženog likovnog kriticara Zvonka Makovica, ciklus "Bijelih slika" istaknutog pulskog likovnog umjetnika Fulvija Juricica jest ciklus odsutnosti i tišine. Slike su to oslobodene svega što podrazumijeva predstavljanje, baš kao i bilo kojih natruha narativnosti.
Rijec je o postavu koji se do 10. lipnja može razgledati u prostorima pulske stare tiskare Muzeja suvremene umjetnosti Istre, a koji Juricica ponovno donosi na svjetlo likovne scene kao luconošu univerzalnog likovnog jezika svojstvenog suvremenosti, ali i prepoznaje po onome što u povijesno-umjetnickom kontekstu znamo pod pojmom postavangarda.
Juricic, umjetnik koji je po svojoj vokaciji prvenstveno graficar, ali i apstraktni ekspresionist, dugo je radio na sistematizaciji i krajnjoj eliminaciji simbola kojima se uglavnom koristio. Imao je, doduše, izleta u krajnju geometrizaciju (javna skulptura ispred hotela Histria), iako su teksture njegovih slikarskih podloga geometrijske provenijencije uvijek ostale bogate i višeslojno nadogradivane.
Otprilike je takav slucaj i u ovim posljednjim radovima koji nikako nisu lament na slikarstvo, primjerice, Marka Rothka ciji su intenzitet i psihološki utjecaj boja, ali i gigantizam njegovih radova argumenti za sebe. Juricic tonskom modelacijom i monokromijom uglavnom slika "neke svoje" krajobraze na koje potom pecatiranjem umece slova i "barokiziranim", vrlo stisnutim slovima, stvara raster koji pak tvori privid fine sfumature.
U seriji od ukupno dvadesetak radova, medu kojima su i tonski modelirane slike, bijeli radovi zapravo su oni u kojima Juricic skulptorskim tehnikama stvara monokromne sliko-reljefe. Rijec je o postupku lijevanja pozitiva i negativa, a ciji je konacni proizvod izveden na pamuku. To su bijele slike koje osim antiteksta posjeduju i poznat Juricicev rukopis enformelisticke naravi, svojstven rudimentalnom, primarnom: mrljom, crtom i gestom kao jedinom alternativom svevremenosti, univerzalnog bar codea, stvorenog još u pecini. Znakovi su to oslobodenja i istinskog kraja slikarstva u korist cina cistog izražavanja.
Fulvio Juricic roden je 1952. godine u Puli. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1978. godine, u klasi prof. Vasilija Jordana. Od 1979. godine radi kao profesor u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn u Puli, gdje i živi. Samostalno je izlagao u zemlji inozemstvu te sudjelovao na mnogim medunarodnim likovnim kolonijama. Za slikarstvo i grafiku višestruko je nagradivan. (V. ŠILIPETAR)