Kako su mi ispricali supružnici Davorka i Dario Krivicic iz sela Martinci na Buzeštini, bijela palenta u njihovom kraju nije nikakva novost. Da se ne biste zavarali kao ja, nije rijec o onoj bijeloj palenti što se spravlja od brašna i krumpira, vec o pravoj bijeloj palenti što se ovdje kuha od davnina. Dapace, nekada je bila gotovo na svakodnevnom jelovniku, ponekad za dorucak, a vecinom za užinu i veceru.
- Brašno od bijelog kukuruza posebno se mljelo, nekada u mlinovima na vodu, danas u modernima na struju. Bile su dvije vrste kukuruza, jedna cija su zrna na vrhu ulegnuta i ta se koristila za palentu te druga s okruglim zrnima za maneštru sa stupanim bobicima. Jedan štuk, klip, cuvao se za sjeme, veli Dario Krivicic. Bijeli se jeo kroz citavu godinu (ako ga je dostajalo), zimi i ujesen kao glavno jelo s cvarcima i slanim srdelama, kobasicama i zarebnikom na šugo te obelom (masnocom), zajedno sa svježim kiselim kupusom ili repom na salatu, a u proljece i ljeto s mladim radicem i šparugama te gulašom.
- Bijelu palentu najbolje je kuhati u bakrenom loncu, veli gospoda Davorka. Potrebno je dvije litre vode i 40-50 dag bijele palente (omjer jedan naspram cetiri). U vodu se stavi samo malo soli. Šakom se lagano dodaje brašno i pjenjacom tuce dok je smjesa rijetka, a poslije drvenom ravnom kuhacom. Palenta se kuha od 40 do 60 minuta, posljednjih 20-ak minuta na jacoj vatri da bi se kao zapekla. Kada je gotova izlije se na okruglu drvenu dasku, priceka da se malo ohladi te formira kocke koncem.
Domacini su pripremili svježu kiselu repu, kupus na salatu (malo maslinovog ulja i iskosanog cešnjaka) i šugo, pa smo sve to, u cast domace palente, kupusa, repe i zdravog života, pojeli u slast.