U sjedištu kazališta Dr. Inat na trećem katu Rojca u subotu je izvedena predstava "Dark cabaret II: Ataraxia" autora Vladimira Butkovića i tima, a u predstavi glume Ana Maria Horvat, Gordana Trajković te sam Butković.
Nestvarna stvarnost
Riječ je o svojevrsnom nastavku, odnosno ponovljenoj i nešto malo izmijenjenoj izvedbi predstave koja je premijeru doživjela u prosincu prošle godine.
Predstava ima dva dijela, od kojih se prvi održava u sobi u kojoj djevojka gleda televiziju što će dovesti do toga da će uzeti špricu i usmjeriti je u venu na lijevoj ruci. To simbolizira njenu ovisnost o toj čudnoj nestvarnoj stvarnosti na televiziji i uskoro dovesti do njene podvojenosti. Nastavak je u drugoj, susjednoj prostoriji gdje će, dok leži na krevetu, svoje lice pokazati i njeni demoni dok će ona pokušati naći svoj mir.
Tako smo shvatili priču, no kako kaže autor predstave i jedan od glumaca Vladimir Butković, svatko može predstavu i njeno značenje doživjeti na svoj način.
- Zapravo smo htjeli napraviti kontrast između prvog i drugog dijela predstave. U prvom dijelu ona je "zaražena" svojim dotjerivanjem i podvojenošću da želi biti nekakva ljepotica, lutkica, a koja se između ostalog i drogira i to je ta neka opsjena, opsjednutost tim porokom. Sama ta ataraksija znači da tražimo neki unutarnji mir. Ona ga traži s jedne strane kroz uljepšavanje, s druge strane kroz drogu, a taj drugi dio je nekakav pokušaj dolaženje do tog nekakvog mira na drugačiji način i ona se oslobađa, kaže Butković. Uz to, na putu tog oslobađanja čuje se i poezija Tristana Tzare koji je bio jedan od pokretača dadaizma i napisao njihov manifest. Radi se o besmislenoj pjesmi u kojoj je moguće pronaći neku simboliku kao što se može pronaći i u ovoj predstavi pa su neki od posjetitelja našli simbole koje su interpretirali na svoj način. Može se zato ova predstava interpretirati i kao bijeg od besmisla, rasterećenje i pronalaženje unutarnjeg mira koji primjerice Butković nalazi upravo kroz rad na predstavama u Inatu.
Vrsta bijega
- To je moj nekakav bijeg, ne mislim raditi angažirane predstave, to mi ne pada na pamet, ali netko može u ovome naći nešto angažirano, kaže Butković.
On je "Dark Cabaret" zamislio kao projekt u sklopu Inata u kojem bi se radile minijaturne predstave, a s ciljem da to bude više kabaretski iako ova izvedba možda i nije bila takva zbog industrial muzike koja se koristi kao glazbena podloga. (Mladen RADIĆ)