Big Ben nije samo najpoznatiji simbol Velike Britanije, vec i
najveci sat s cetiri lica na svijetu te omiljeni simbol Britanije po
odabiru samih Britanaca. Zanimljivo je da se ovaj sat, koji je s
vremenom postao sinonim preciznosti i uspješnoga projekta, u pocetku
cinio uklet. I samome njegovu «rodenju» kumovala je nesreca. Naime, kad
je u velikom požaru 1834. izgorio stari Westminsterski parlament,
pocelo se razmišljati o izgradnji novoga. Parlament je konacnu odluku o
izgradnji donio 1844., a odluceno je i da pored novih zgrada parlamenta
mora stajati i novi, golemi toranj sa satom. Projekt je povjeren
arhitektu Charlesu Barryju, koji je odlucio izgraditi toranj u
neogotickom stilu. Dizajn sata povjeren je pak odvjetniku i amaterskom
uraru Edmundu Beckettu Denisonu, koji je osmislio originalni mehanizam
temeljen na odnosima sile teže. S Denisonom je tijesno suradivao clan
Kraljevske astronomske akademije George Airy, koji je buduci sat opisao
rijecima: «Želim da prvi otkucaj svakoga punoga sata oznacava tocno
vrijeme, i to s maksimalnim odstupanjem od jedne sekunde ukupno unutar
24 sata. Svaki sat tocno vrijeme navedenoga otkucaja ima se telegrafski
dojaviti Opservatoriju u Greenwichu, gdje ce se provjeravati tocnost
sata te voditi i cuvati dokumentacija u kojoj ce biti upisivani svi
otkucaji i odgovarajuce vrijeme». Vecina urara s polovice 19. stoljeca
smatrala je Airyjev zahtjev nemogucom misijom, posebice ako se u obzir
uzmu planirane goleme dimenzije sata. No, Airy je bio uporan. Nakon
duge i bezuspješne potrage za urarom koji bi mogao odraditi traženi
posao, Denison se sam odlucio uhvatiti posla, koji je uspješno okoncao
1854. Te je godine naime tvrtka Messrs E.J.Dent & Co. isporucila
satni mehanizam koji je izradila po nacrtu Edmunda Denisona. Izgradnja
tornja trajala je do 1859. pa je Denison još punih pet godina
usavršavao mehanizam, koji se danas pokazuje jednim od najpreciznijih
satnih mehanizama na svijetu.
Veliko zvono na tornju oglasilo se prvi put 31. svibnja 1859., kada
je i održano izvanredno zasjedanje parlamenta tijekom kojega je
odabrano ime za nj.
Sva velika zvona u Britaniji imaju ime, a tijekom debate u
Parlamentu o pitanju imena novoga zvona 31. svibnja 1859. zanimljivo
je, opsežno i retoricki vrlo uspješno izlaganje održao Benjamin Hall,
westminsterski parlamentarac i jedan od potpisnika narudžbe za izradu
zvona. Benjamin Hall je bio krupan covjek, poznat i po nadimku Big Ben.
Kada je Hall završio svoje izlaganje - navodno u prilog ideji da se
zvono nazove Viktorija - netko je iz zadnje klupe povikao «A zbog cega
ne Big Ben, pa veliko je gotovo kao ti». Svi su clanovi parlamenta -
kaže legenda - prasnuli u gromoglasan smijeh, a veliko je zvono bilo
«kršteno».
Na žalost, prilikom prvoga oglašavanja 31. svibnja 1859., zvono se
od udarca cekica, koji je bio pretežak, odmah raspuklo, i to u tolikoj
mjeri da je trebalo biti lijevano novo. Svi su se ozbiljno
zabrinuli kad je slicna sudbina zadesila i drugo zvono. Ipak, treca
sreca pokazala se prikladnom i kada je Big Ben u pitanju. Od tada,
1859., pa do danas, uz cetiri kratka prekida, Big Ben mjeri vrijeme i
simbolizira snagu viktorijanske ere. Za 150. rodendan Big Ben je dobio
i svoju internetsku stranicu (www.parliament.uk/bigben), supermoderan
poklon u ime vrijednosti koje su ukorijenjene u mehanizmu, tehnologiji,
vjerovanjima i idealima nekih davnih vremena.