Sarajevski atentat 28. lipnja 1914. na nadvojvodu Franza Ferdinanda, prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije bio je povod i uvod u najveći masakr u dotadašnjoj povijesti, s ukupno 37 milijuna žrtava, uključujući i žrtve španjolske kao izravne posljedice Prvog svjetskog tog rata.
O političkim, kulturološkim i duhovnim prilikama koji su vladale u Europi, Istri i Puli uoči i tijekom Velikog rata na okruglom stolu su govorili povjesničari Tvrtko Jakovina i Davor Mandić, književnik Miljenko Jergović te novinar i publicist Dragutin Lučić.
Drugi svjetski rat došao je prebrzo i u mnogim zemljama prekrio Prvi svjetski rat, a kod nas se, kako je rekao dr. Jakovina, o njemu nije govorilo zbog utjecaja utemeljiteljske politike nakon 1945., ali i činjenice da na ovim područjima nije bilo izravnih ratnih djelovanja.
- Nije se bilo lako nositi s naslijeđem i porukama Prvog svjetskog rata. Da nije bilo Krleže, Tita, Supila i, puno manje, Trumbića, mi o tom ratu ne bismo imali gotovo ništa, naglasio je Jakovina.
Skup je bio naslovljen "Iz 'bezbrižnog ljeta' u veliki rat: Europa i Istra 1914.", no ta bezbrižnost i dvorska dokolica, dodao je, nakon svježih Balkanskih ratova i etničkih promjena nije vladala u balkanskim zemljama.
Na intrigantno pitanje vještog moderatora, novinara Bojana Munjina bi li netko u Puli te 1914. godine poželio ubiti prijestolonasljednika Franza Ferdinanda za njegova posjeta glavnoj ratnoj carskoj luci, Davor Mandić odgovorio je: "Mislim da ne bi. Pula je tada od malog ribarskog mjesta postala ogroman grad s 59.000 stanovnika (u užem području grada), što je bilo dvostruko više nego ondašnji broj stanovnika Sarajeva.
Pula je tada bogato živjela; plaće su bile redovite, sve je funkcioniralo; imala je 12 hotela, brojna kina, izravnu prometnu vezu s Bečom, svakodnevnu brodsku liniju s Trstom, a, s obzirom na prisustvo vojske, i ne jednu javnu kuću". No, kazao je Mandić, istodobno s pripremama za rat, i u Puli su se prilike počele pogoršavati - u svega tri dana uoči objave rata cijena kruha poskupjela je s 56 na 86 kruna, a nakon što je najsposobnije radno stanovništvo unovačeno, počele su nestašice namirnica; 1915. se počinje osjećati glad; dok su 1916. i 1917. bile sušne godine.
Govoreći o Sarajevu koji je 1914. živio kulturološku šizofreniju između otomanskog srednjeg vijeka i ubrzane modernizacije, Miljenko Jergović kazao je da atentatori mladobosanci nisu bili jedinstvena skupina.
- Bili su ateisti, antiklerikali; neki poput Čubrilovića zaneseni Srbi, a neki poput Gavrila Principa radikalni Jugoslaveni. Kolikogod danas zvučalo bogohulno, mladobosanci nisu bili militaristi; nisu imali ratne planove, a njihove su revolucije bile pjesničke i fantazmagorične. Puno toga je bilo slučajnost i splet okolnosti: zamislite da je mladi muslimanski mladobosanac Mehmed Mehmedbašić ubio prijestolonasljednika, a ne srpski mladobosanac Gavrilo Princip, rekao je Jergović.
Ukazao je pritom na manje poznatu činjenicu da je jednom prilikom Gavrilo Princip došao na humanitarnu zabavu gdje su mladobosanci skupljali sredstva za hrvatske škole u - Istri!
Iako nisu bili militaristi, zaključio je Jergović, činjenica da je sarajevskim atentatom počeo rat koji je završio Hitlerovim samoubojstvom 30. travnja 1945. u Berlinu, a jedini čovjek koji je poznavao i Gavrila Principa i Adolfa Hitlera bio je Ivo Andrić. Aktualne BiH rasprave o sarajevskom atentatu smatra histeričnim i idiotskim jer se izvan historijskog konteksta koriste za ono što se događa danas.
Ovaj je okrugli stol bio prvi u nizu 30-ak raznih projekata kojima će se sve do 2018., u okviru programa "1914. - Puna je Pula/Pula gremita", pod pokroviteljstvom Grada Pule i Istarske županije., obilježiti stogodišnjica Velikog rata. (Z. ANGELESKI)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU.