Predsjednik Republike Ivo Josipovic bio je zadovoljan mogucnošcu da u novogodišnjem intervjuu ne govori iskljucivo o dnevnoj politici nego i da izloži dugorocnu viziju razvoja zemlje i nadogradnje politickoga sustava.
- Kako ocjenjujete Franju Tudmana? Doživljavate li svoj predsjednicki položaj kao razgradnju njegova nasljeda, u smislu u kojem je to nastojao Stjepan Mesic?
- Postoje procesi koje ne moramo shvacati kao svjesnu destrukciju. Društvo se naprosto razvija, neki su procesi prirodni. U drukcijoj, modernijoj profilaciji društva sada sudjeluje i HDZ. Pitali su me vec za Tita i Tudmana. Obojica su djelovala u odredenim povijesnim okolnostima, i nije ih lako ocjenjivati prema današnjim kriterijima. Predsjednik Tudman, kao i Tito, bit ce dio hrvatske povijesti, koji ce imati i dobrih ocjena, ali i dobiti ozbiljne kritike.
- Uvijek ste koncilijantni, i spremni uvažiti sva lica nekog problema. Nalazite li to korisnim u politici?
- Da ne nalazim, ne bih se tako ponašao. Uvijek na kraju vjerujem u spremnost ljudi da pronadu zajednicki nazivnik. Dopuštam da postoje vremena kada neki drugi pristup daje bolje rezultate, ali vjerujem da se koncilijantnošcu i spremnošcu na razgovor može napraviti više nego radikalizmom. Možda ne bih bio ni izabran da je društvo drukcije i da nije spremno na takav pristup. Od pocetka mog politickog angažmana, naime, bilo je jasno da nisam "tough guy", nego da sam spreman na razgovor. Razlicita vremena traže razlicite politicare.
- Datum referenduma za EU je odlucen, ali što ste mislili o GONG-ovom zahtjevu za odgodom?
- Mnoge su primjedbe GONG-a opravdane, ali zahtjev svejedno nisam podržao. GONG je ispravno uocio nedostatke u zakonodavstvu, ali je kljucno pitanje ima li dovoljno vremena promijeniti zakone i prilagoditi infrastrukturu. Predsjednik Državnoga izbornog povjerenstva i Vrhovnoga suda, gospodin Branko Hrvatin, takoder kaže da u zakonodavstvu postoje nedostaci, ali da usprkos tome nema zapreke da referendum bude legalan i legitiman. Smatram i da nije hrvatski interes odgadati referendum jer nemamo odviše vremena za potencijalno dugotrajan, pa možda i konfliktan proces ratifikacije. Odgadanje može stvoriti ozbiljan vremenski škripac. Poslije referenduma treba ozbiljno lobirati za što skoriju ratifikaciju i tada cemo održati predvideni dan ulaska u EU.
- Tvrdi se da su gradani neinformirani o EU-u.
- Donekle se slažem, ali dopustite i kritiku medijima: koliko su bili otvoreni za cesto neatraktivne detalje o pridruživanju EU-u? A tko je htio, mogao se informirati. S druge strane, pretjerano je reci da o EU-u ne znamo ništa nakon toliko godina pregovaranja. Cijeli kompleks EU-a toliko je obiman da nitko ne zna sve. Možemo pretpostaviti da svakoga zanimaju specificne informacije: poljoprivrednike poljoprivreda, akademce sustav obrazovanja i znanosti... Za takvo je informiranje mjesec dana posve dovoljno. U Vladi postoji informativni punkt na kojemu možete pitati bilo što o EU-u, i dobit cete odgovor. Katkad mi se cini da teza o neinformiranosti može biti dio negativne kampanje protiv EU-a. Legitimno je biti protiv, ali takva pozicija treba biti transparentna.
- Cini se da se nece ostvariti Vaša želja o sedamdesetpostotnoj podršci EU-u.
- Vidjet cemo... Cinjenica je da je sada potpora šezdesetak posto, ali to je bez kampanje. Želim sedamdeset posto. No bude li i nešto manje, bit cu zadovoljan.
- Postoje strahovi da ce Hrvati izgubiti identitet, da ce nestati, da ce im sve pokupovati...
- Upravo suprotno. Povijest je pokazala da se zatvorena i autarkicna društva sama po sebi slome. Otvoreno društvo, koje je spremno uciti od drugih i koje korespondira izazovima, plasira svoje znanje i kulturu. Hrvatska ima dovoljno kulture, znanja i ambicije da na europskoj sceni ponudi nešto kvalitetno. Ima malih država, i manjih od Hrvatske, koje se u EU-u nipošto nisu izgubile, štoviše, postale su važne kako nikada ne bi bile da su ostale mali, izolirani otoci.
- Ali cemo uci u drukciju uniju. Bi li Hrvatska trebala pristupiti klubu fiskalno odgovornih, koji predlažu Nijemci i Francuzi?
- Volio bih da možemo, ali moramo poraditi na vlastitim financijama. Važno bi bilo odgovoriti: otkud ova kriza? Cesto se govori da je u EU-u kriza. Pomna analiza pokazuje da razlog krize nije EU, nego slabosti nacionalnih ekonomija koje se nisu ponašale odgovorno i sukladno ocekivanjima odgovornog tržišta i europskih zajednickih financija. Bez EU-a kriza bi bila i gora. Zamislimo kako bi bilo u Grckoj da nema pomoci EU-a. Izlaz iz krize, koliko institucije mogu pomoci, nije u manje, nego u više Europe.
- U Hrvatskoj jacaju i tvrdnje nove ljevice: da je EU novi kolonijalizam, da je ropkinja banaka, da je EU novo ropstvo...
- Dobro je promišljati pravednost društva. I sam sam o tome govorio u predsjednickoj kampanji. Kriza je naglasila potrebu da se od bezgranicne vjere u tržište okrenemo razmišljanju o socijalnoj pravednosti. O tome ne razmišlja samo ljevica. Cak i u Americi, kolijevci najliberalnijeg kapitalizma, govori se o odgovornosti kapitala i krupnog biznisa. Nisu nova razmišljanja o društveno odgovornom poslovanju, ali treba govoriti i o pravednijim društvenim odnosima. Ne mislim pritom na koncept koji ce generirati sirotinju, a onda joj bacati mrvice sa stola, da baš ne umre od gladi. Mislim na društvo u kojem ce šanse biti jednake što je više moguce, društvo u kojem je teret krize pravedno rasporeden. Nije pravedno da cijeli teret bude na najsiromašnijima. Takvo je društvo na pragu revolucije, a ja se nadam da revoluciju ne želimo. Želimo evoluciju i napredak, a nepravedni odnosi nisu dobar okoliš za kvalitetan razvoj društva.
- Ocekujete li od nove Vlade da to postigne u jednom mandatu?
- U politici ne govorimo uvijek o dnevnim problemima, nego i o viziji, cak utopiji. Pozicija predsjednika u Ustavu i jest profilirana tako da ga odmice od dnevne politike, ali ga potice da promišlja, postavlja pitanja i upozorava na izazove. Nece se svi ti ciljevi ostvariti odmah, ali ocekujem da ce u ovom mandatu društvo postati bolje i pravednije. Vec prve najave govore o onome što sam spominjao kao potrebno još u kampanji: objavi registra branitelja, sprjecavanju zloporaba poticaja, reformi znanosti i obrazovanja... Drago mi je da u prvim istupima nove Vlade vidim nagovještaje ostvarivanja mnogih ideja koje sam zagovarao.
- Nudite, ako dobro shvacam, novi, natpoliticki koncept institucije predsjednika Republike.
- "Metapoliticki koncept" bio bi možda bolji izraz. On polazi od cinjenice da je predsjednik Republike politicar, ali da nije vezan za stranke. Predsjednik bi morao nametati teme, i nastojati razne inicijative progurati dijalogom u društvu i vlastitim ugledom, usprkos skucenim ovlastima. Kao primjer takve aktivnosti isticem odredbu nezastarijevanja privatizacijskog kriminala. To sam dugo zastupao, a na kraju ju je prihvatio i HDZ, koji joj se dugo odupirao. U hrvatskome sustavu predsjednik ne može racunati da ce se njegova vizija ostvariti ako ne suraduje s politickim strankama. Pravi je put politika tolerancije i suradnje, pa i kada niste potpuni istomišljenici. U suradnji s Vladom premijerke Kosor uistinu je bilo problema, ali je bilo i dobrih trenutaka. S mnogim ministrima uspio sam mnogo postici, pa i "ispod stola". Stvari se ne profiliraju uvijek stranacki, mnogo se može postici i na metastranackoj razini.
- Institucija predsjednika, dakle, u hrvatsko društvo uvodi kulturu kompromisa i dogovora?
- Nužno, jer inace predsjednik ne može funkcionirati. (Razgovarao Boris PAVELIC/Novi list)
CIJELI INTERVJU PROCITAJTE U SUBOTNJEM TISKANOM IZDANJU