Kad je nakon drugog kola doveden na "Drosinu" da popravi što se popraviti da, Goran Tomić je bez previše ustručavanja rekao da se čuda ne događaju preko noći i da će nekoliko narednih kola biti svojevrsne "kolateralne žrtve" tijekom kojih će se probati ugrabiti što se ugrabiti da, dok će pravo prvenstvo za Istru 1961 krenuti tek nakon prve reprezentativne stanke. Usporedo s ispravljanjem nedostataka kod momčadi koju je zatekao u svlačionici, Tomić je u društvu tehničkog direktora Igora Žikovića radio na njenom osnaživanju ciljanim pojačanjima u posljednjim danima prijelaznog roka i kad su se hrvatski prvoligaši vratili svojim uobičajenim obavezama, mogli smo vidjeti potpuno novu "zeleno-žutu" momčad.
Daleko od toga da je sve na putu njene izgradnje bilo idealno. Ozljeda Roce na prijateljskom ogledu s Goricom i kazna od dvije utakmice neigranja koju je Mariju Luciju retrogradno uručio Brazilski nogometni savez bili su svojevrsni klipovi bačeni u noge, dok je nešto manji problem predstavljala činjenica da dvije posljednje akvizicije, Miloš i Bertoša, mjesecima nisu odigrali "ozbiljnu" utakmicu. No, premda su mu te okolnosti donekle poremetile planove, Tomić je pred odlazak u Split istaknuo jednu stvar, a to je da ne traži nikakav alibi. Jednostavno, znao je čime raspolaže, svjestan je bio sposobnosti svojih pulena i znao je da je samo pitanje dana kad će "eksplodirati". Dogodilo se to na Parku mladeži, a ceh su platili nogometaši Splita. (I. CEROVAC)
OPŠIRNIJE U TISKANOM IZDANJU