Stojan Peterka, 58-godišnji zaštitar na bolovanju, prve je naznake zime dočekao kao beskućnik u selu gdje stanuje proteklih trideset godina. Stojan, ili Stojko, kako ga zovu njegovi susjedi, posljednja dva mjeseca živi u kamp-kućici bez grijanja u Fiorinima, selu između Karigadora i Brtonigle. Da mu nisu darovali kamp-kućicu, živio bi u automobilu u kojem je boravio u kolovozu i rujnu. Noću spava pokriven s pet, šest deka i jorgana, tijekom dana ode do seoskih prijatelja koji mu pomažu, ponude tuš, čašicu razgovora ili pješice do drugih mjesta zbog obaveza i vrati se u Fiorine u kamp-kućicu.
- Živio sam kao podstanar kod jedne gospođe u selu devet godina. Došlo je do toga da nisam mogao plaćati pa bih kosio travu i radio sve stvari oko kuće, a gazdarici bih dao koliko sam mogao. Kad je otišla u bolnicu, pojavio se njezin sin koji živi u Rijeci i izbacio me van zbog duga, a u stanu su mi ostale sve stvari, pasoš i vozačka dozvola. Sad do njega i stvari uopće ne mogu doći jer se ne javlja, priča mi Stojko dok sjedimo u jedinoj mjesnoj gostionici.
Od razvoda 2003. Stojko je ostao bez ičega i otišao u podstanare, radije negoli da se sa suprugom svađa na sudu. Uz sve tegobe koje ga prate, na grbači mu je i tuđi kredit koji plaća kao jamac.
- Postao sam jamac jednom poznaniku 2003. godine kojeg sam znao jer je radio u blizini mog posla u Novigradu kao pekar. Svi mi kažu da sam si sam kriv, no on je stalno dolazio do mene na radno mjesto i pitao me. Kad sam mu potpisao, bio je dobar još mjesec, dva, a onda je nestao, kaže Stojko. Tužba je, po njegovom mišljenju, jedino rješenje, ali to košta vremena i novca koje on nema.
Kad je počeo živjeti u automobilu, potražio je pomoć u Općini Brtonigla i Centru za socijalnu skrb. "Vidjet ćemo. Trenutno ne možemo ništa", glasili su njihovi odgovori. Od njegovog upita prošlo je više od četiri mjeseca, a Stojko i dalje nema kamo.
- Nadam se da ću moći još raditi i kad odem u mirovinu, pomoći ljudima i tako živjeti u miru. Potrebno mi je samo da imam gdje prespavati, mala sobica s kupatilom, odgovara Stojko. Šesnaest godina radio je kao zaštitar, cijeli Domovinski rat bio na ratištu, a radni vijek započeo kao autolakirer na praksi u Puli gdje je rođen, potom je radio kao kooperant u Uljaniku, dok je u Fiorinima znao obavljati razne poslove oko kuća.
- Imam status branitelja, prijavio sam se kao dragovoljac i bio u ratu od početka do kraja, ali nikad nisam tražio povlastice jer bih onda izgubio posao. Posljednjih godinu dana sam na bolovanju zbog problema, izjadao se očajni Stojko. (Marina DAMJAN)
CIJELI TEKST PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU