Bez finala: Boćarima Istre sreća okrenula leđa

Dinko Beaković (D. ŠTIFANIĆ)
Dinko Beaković (D. ŠTIFANIĆ)

Na pragu velikog iznenađenja bili su danas boćari Istre Poreč u polufinalnom susretu europskog Kupa prvaka upravo protiv branitelja naslova tog natjecanja, super jake talijanske momčadi  BRB Ivree, no nažalost tek mala dva boda nedostajala su im da bi ugledali svjetla finala glavne klupske smotre Starog kontinenta.

Dalje su prošli Talijani pobjedom 12:10, a u finalu će se sastati s Ponteseom, drugim talijanskim klubom čiji su boćari poput njih u finale ušli kroz ušicu igle nakon što su zadnjim boćama pobijedili francuski Saint Vulbas (12:10).

Želje su porečkih boćara pri dolasku na završnicu naravno bile drugačije, no polufinalni ždrijeb bio je nemilosrdan. Nisu zbog toga Porečani jadikovali, čak štoviše, očigledno je bilo da im je nakon deset godina posta godio europski zrak te im je legla atmosfera talijanskog Savigliana i nakon nešto više od tri sata igre, aktualni europski prvak, momčad koja je prije dvadesetak dana izbacila riječki Vargon, bila je na koljenima, porečki su boćari imali pred zadnje četiri klasične igre velikih 8:6. Dijelila su ih tako samo četiri punta od glavnog susreta godine europskog klupskog natjecanja.

Nakon pola sata par Smolica-Lukšić imao je prednost 4:2, još je bolje stajala trojka  koja je imala prednost  8:4. Provlačilo se ipak cijelo vrijeme nekako pitanje, gdje su ti veliki talijanski boćari o kojima Europa priča.

Nažalost, ukazali su se u zadnjih sat vremena susreta. Uzeli su ekspresno bodove iz drugog para, pustili da se Porečani raduju u trojci, no zato je Beaković je ostao kratkih rukava u pojedinačnom susretu. Preokrenuli su talijanski boćari i zadnju porečku nadu, drugi par gdje je nakon isteka regularnog vremena Lukšić zadnjom boćom kod rezultata 6:9 za Talijane pokušao čudo, budući da ju je trebalo izbijanjem protivničke boće pretvoriti u tri punta, ali nažalost ostalo je samo na želji.

Šteta, imali su ih Porečani u šaci, imali su i definitivno rezultat i do nekih 50-ak minuta pred kraj, a onda je sreća okrenula leđa. (M. PILAT)


Podijeli: Facebook Twiter