Alija Hošafcic, kojeg kao svog zeta Rovinjci zovu i Ilija, svakog dana raznosi trokolicom plinske boce u gradu. Njegova trokolica može zaci u najskrovitije kutke staroga grada, ali u mnogim ulicama mora teške bombule nositi na ledima. Kada ude u stepenastu Grisiju, nosi ih i do 300 metara.
- Lakše mi je nositi bombule ulicom, nego uskim stepenicama, cesto i do petog kata. Ipak, ovako sam stalno u društvu. Vidam domacice s kojima sam nekad radio pa padne i cakula, kaže Hošafcic, koji ovaj posao radi od 1996., otkad je otišao u mirovinu.
Tada je otkupio staru trokolicu piaggio, koja takoder ima svoju povijest, u mirovinu je ispratila jednog ribara iz Kruncica. Iako je stara i s puno prijedenih kilometara, trokolica proizvedena još 1986. dobro mu služi. Nisu ni Alijine godine zanemarive - u 79. ništa ga ne prijeci da svakodnevno rovinjskim domacicama raznosi bombole.
- Na cijenu bombule od 105 kuna moja je usluga raznošenja pet kuna. Tako si skupim neki sitniš za svakodnevne potrebe, rekao nam je Alija, koji je stalno u žurbi jer dnevno dobiva dozvolu za sat vremena boravka u pješackoj zoni, a prekoracenje mu donosi 500 kuna kazne, gotovo cetvrtinu mirovine.
Nedavno je njegova trokolica "glumila" u filmu "Pisma iz Rovinja", koji su austrijski ORF i njemacki ARD snimali u Rovinju. Vozili su je cak do Mošcenicke Drage da bi iznad Kvarnera snimili kadrove zaljubljene Austrijanke i našeg ribara. Alija kaže da mu je vjerna trokolica tako donijela najveci honorar koji je do sada zaradio.
Alija je inace došao u Rovinj igrom sudbine, ali ga je odmah ocarala ljepota grada, a kada se i zaljubio, ostavio je zauvijek svoj Konjic.
- Iako sam u Mirni odradio staž od 40 godina, nikad necu zaboraviti kako je 1996. dovršen moj radni vijek. Tada je Mirnu preuzeo ozloglašeni tajkun Miroslav Kutle. Kada sam mu su se predstavio kao sindikalac, odmah mi je rekao da imam jedan plus i dva minusa. Plus je bio što sam porijeklom iz Hercegovine, a minusi što sam musliman i sindikalac, a još k tome i nekadašnji šef Partije. Za dva dana su me umirovili pa sam se našao na cesti. Djeca su zbog velike konkurencije vec zatvorila tvornicu oranžade te su otvorila u istom podrumu gostionicu. Ja sam uzeo u najam malo zemlje i poceo se baviti poljoprivredom, prica Alija.
I dan-danas Alija Hošafcic na iznajmljenoj zemlji u Šarižolu drži perad i koze, pa uvijek ima mesa i svježih jaja. Mirovina mu je tek nešto iznad dvije tisuce kuna, a buduci da voli klopu i društvo, ostatak namice opskrbom domacica plinom.
Otkud nakon svega toliko snage i živosti kod jednog gotovo 80-godišnjaka, koji s lakocom barata teškim bombulama plina. Dnevno ih za sat vremena ulaska u zonu podijeli 20-ak, pa ni sam ne zna koliko ih je u 17 godina, od kada se bavi ovim poslom, prevezao. (A. POKRAJAC; snimio M. MIJOŠEK)
CIJELU PRICU O ALIJI PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU.