Na ovogodišnjem izboru hrvatske pjesme za pjesmu Eurovizije - Dora 2010., nastupit ce i mlada pjevacica Betty Belle iz Kaštela. Ova devetnaestogodišnja djevojka rodena je u Kopru, djetinjstvo je provela u Bujama, a od 14. godine živi i školuje se u Trstu. Ljubav prema glazbi pokazala je vec u ranom djetinjstvu, a prvi nastup imala je vec s cetiri godine na festivalu Voci Nostre. Dobitnica je brojnih nagrada na mnogim djecjim i tinejdžerskim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. S 15 godina nastupa na finalnoj veceri festivala rock i pop glazbe u Krakowu, a sudjelovala je i na Suncanim skalama te Melodijama Mostara, gdje je i nagradena. Proteklih godinu dana Betty se posvetila snimanju svog prvog CD-a, namijenjenom za hrvatsko i talijansko tržište.
Na Dori nastupa u polufinalu koje se održava 5. ožujka u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji.
- Na ovogodišnjoj ceš Dori nastupiti s pjesmom jednostavnog naziva "Ne". Kakva je to pjesma? Tko su autori?
- "Ne" je rijec koju najcešce izgovaram, vjerojatno ne samo ja, vec i mnogi drugi. Nekad ju je tako jednostavno izreci, a nekad teže od bilo koje druge rijeci. Autorice s kojima radim, Ines Prajo i Arijana Kunštek, poznaju me još od malena pa odlicno znaju što i kako razmišljam, kao i producent i aranžer Dejan Oreškovic.
- Što ocekuješ od Dore? Pobjedu ili promociju?
- Nisam vam ja baš neki tip osobe koji ocekuje ovo ili ono. Mislim da kad kreneš negdje gdje nikad nisi bio, kao ja na Dori, moraš biti spreman na štošta. Voljela bih da se na tom festivalu dobro zabavim, voljela bih nešto i nauciti, dakako ne na greškama, voljela bih da netko i skuži da sam tamo bila i pjevala, da ne bude poput one: "Gdje si bio – nigdje, što si radio – ništa". A što se tice pobjede, da vam lažem nema smisla. Pa, svatko tko se natjece volio bi pobijediti, tako i ja. Ako se dogodi – super, ako ne, neka bude bez pobjede, ali opet super! Ipak je Oslo tako primamljiv grad. Zašto? Pa zato što mi je primamljivo sve ono što mi je nepoznato, a, bogme ni Dora, ni Oslo nisu mi poznati.
- Pripremaš li kakav poseban nastup ili koreografiju za Doru?
- Plesna koreografija bi uz ovu stvar pasala kao sedlo uz kravu. Rekli su mi da je to na festivalima kao bitno, ali moj tim se složio da je ovo stvar u kojoj jesi to što jesi i da se na glavu postaviš ne možeš biti ono što nisi. Pjesma ti ili legne ili ne, nikakav scenski nastup tu ne pomaže. "Feeling" je to što je bitno.
- Kako su reagirali tvoji prijatelji kad su saznali da ceš nastupiti na Dori?
- Možete si misliti. Roditelji su bili paf od srece, a ekipa? Pa, bilo je onih koji su umrli od smijeha i onih koji su mislili da je to sasvim cool. Iskreno, ova glazba i festivali bi kao trebali biti u svadi. Ponekad mislim za onoga tko je rekao da pravila postoje da bi se kršila da je rekao najpametniju stvar na svijetu. Uostalom, vidjet cemo.
- Bi li se prijavila na neki od trenutno vrlo popularnih talent-showova, poput "Hrvatska traži zvijezdu"? Jesu li takvi showovi dobra odskocna daska za mlade talente?
- Ja ne bih, ali nikad se ne bih sprdala ili što ružno rekla na racun onih koji to cine. Svatko treba raditi ono što misli da je za njega najbolje. Uostalom, ako sam izabereš put kojim ceš krenuti onda kasnije, ako nešto krene naopako, nema ovaj ili onaj je kriv, kriv si sam. Takvi TV-showovi su primamljivi jer kao nude sve, ali u konacnici ako i pobijediš, nažalost nisi taj koji ce birati niti svoj glazbeni pravac, niti suradnike, niti bilo o cemu odlucivati, to ce umjesto tebe raditi neki tim, a tko garantira da ce se tvoje želje i htijenja poklopiti s onim što žele oni koji su te "prisvojili". Sve pet, ali ipak biram ulogu usamljenog jahaca. Pardon, jahacice. Ono, imaš konja, preriju, gitaru i zvijezde..., ali one na nebu. (Razgovarao Roberto LICUL)
OVO JE IZVOD IZ INTERVJUA, KOJI MOŽETE U CIJELOSTI PROCITATI U UTORAK U TISKANOM IZDANJU